Novi selektor BiH Savo Milošević gostovao je u Centralnom dnevniku kod Senada Hadžiafejzovića na FACE TV.

Prvo pitanje bilo je da li se čuo sa našim najboljim igračima te kako su reagovali na njegov dolazak.

 “Sa Džekom i Pjanićem te sa još nekim igračima sam se čuo. Nisam stekao utisak da imaju neki problem. Mislim da nećemo imati nikakav problem, ako pričamo o saradnji i o tome šta trebamo da uradimo da bismo došli u situaciju da se borimo za EURO. To su vaspitani momci. Okupljanje je u ponedjeljak.”

O društvenim mrežama i komentarima ljudi na tim platformama?

“Ja zapravo nisam na društvenim mrežama. Ne znam ni kako izgledaju te platforme i samim tim ne pratim šta ljudi pričaju tu. Ja sam prilikom potpisa za Partizan rekao da mi ne postavljaju pitanja sa tih platformi. Ljudi koji tamo pišu nemaju pojma šta je fudbal.”

O Bosni i Hercegovini?

“Ja sam rođen u BiH, odrastao sam ovdje i znam kakve su reakcije i emocije ljudi. Mislim da sam postao selektor Srbije, možda bi reakcije bile i gore. BiH je moja domovina i tu sam rođen. Tu sam odrastao i tu mi je porodica, tu su mi prijatelji. Ja sam iz sela pored Janje. Tu nas Miloševića ima sedam ili osam kuća. Ja sam igrao u Podrinju iz Janje.”

“To što mi u BiH imamo tri strane je opterećenje, ali ima i dobru stranu jer svako ima nešto da kaže. Ovdje se vodi računa o tome šta se priča. Postoje neke stvari preko kojih se ne ide, odnosno crvene linije preko kojih se ne ide. Recimo u Srbiji je poželjno da ti govoriš bilo šta bilo kome i to nije dobro. Ovdje je dobro da ima kontrole.”

O angažmanu u politici u Srbiji, bliskosti sa Borisom Tadićem i pokojnim Zoranom Đinđićem.

“S obzirom da sam igrao u Europi i igrao u uređenim sistemima, želio sam da dio toga primjenim i u Srbiji. Nisam htio profesionalno da se bavim politikom. Želja je bila da se približimo civiliziranom svijetu. Ipak, vidio sam da to nije moguće i iz politike sam izašao 2008. godine.

Ako ne vidim da moj aganžman može nešto promijeniti, onda se ne vidim tu. Ne želim da nekome budem paravan. Moju slobodu ne prodajem i da budem svoj, to ne mogu da trampim za bilo šta. Ne postoji novac i bogatstvo koje mi to može oduzeti. Imam luksuz da ne budem dio priče.”

O Slobodanu Miloševiću i optužbama da ga je podržavao?

“Rekao sam: ‘Izvinio bih se Slobodanu Miloševiću.’ Mislio sam na finansijski dio. Vidite šta su uradili ovi poslije njega. Izvučeno je iz konteksta! Više je bila kritika novog režima. Optužiti mene da glorifikujem Miloševića je strašno. Jedini sam u majici otpora igrao na Teraziji. Dan kasnije sam išao igrati za Parmu. Mogao sam biti uhapšen, moglo je biti svašta. Na kraju se vrati da mi to ne priznaju.

Našli su meni dosta negativnih stvari i u Srbiji. Zamjeraju mi što sam se miješao u politiku. Mogu da budem otvoren, nemam šta da krijem. Svaku osobu i u Srbiji i u BiH mogu da pogledam u oči. Nikome nisam nanio štetu i zlo.”

O ‘nacionalnom ključu’ u reprezentaciji?

“U fudbalu postoji fudbalska vjera, nacija i jezik. To je tako u cijelom svijetu. Fudbaleri se međusobno savršeno dobro razumiju.”

O Mehi Alihodžiću i Ivici Osimu?

“Meho Alihodžić je tri puta mojoj kući došao i svađao se sa mojim ocem. To je bio moj prvi trener. On je prepoznao moj talenat. Svađao se sa upravom Podrinja kada su bili pregovori sa Partizanom. Ivica Osim me je sa 17 godina ubacio u prvi tim Partizana.

Podrinje je većinski bilo bošnjačko naselje. Ja pripadam generacijama gdje mi nismo razmišljali o tome. Kada sam postao selektor, prve dvije čestitke su bile od dva Bošnjaka koji su igrali sa mnom u Podrinju.”

O surovim naslovima u pojedinim medijima?

“Ništa se nije promijenilo. To su normalne stvari. Mislim da treba prevazići neke stvari što se tiče nacije i vjere. Znam kakav smo pakao prošli. Stalno to ponavljam i zato ne reagujem na neke surove naslove. To može biti neko ko je izgubio nekoga i to je jako teško objasniti nekome. Ali molim ostale da to prevaziđu. Moramo pokazati neki put djeci. “

“Podrazumijeva se da imam prijatelje koji su Bošnjaci. Prijatelj mi je neko zato što ga volim. Zato što volim njegove karakteristike i mane, a ne da gledam njegovu vjeru ili naciju. Naša različitiost treba da bude naša prednost. Zamislite da smo svi isti, koliko bi svijet bio monoton. Ja sam bogatiji čovjek što imam toliko prijatelja po cijelom svijetu.

Mene ništa ne vrijeđa jer sam čist sam pred sobom. Najviše bi me povrijedilo da ja znam da sam nekoga povrijedio nekim lošim postupkom. Tako sam odgojen da u sebi nemam osjećaj mržnje. “

Šta nedostaje reprezentaciji BiH?

“Ključ svega je voljni momenat, odnosno da igrači idu preko 100 posto. Teško da možete napraviti uspjeh ako ne idete preko svojih granica. To nije lako izvesti ni iz ugla selektora, ali ni iz ugla igrača. Igračima nije lako da pobijede sebe. Ta bitka je uvijek najteža.

U ovoj situaciji morate u određenim momentima psihološki da prevaziđete sve prepreke koje imate na terenu. Prvi način jeste da stekenm povjerenje igrača. Drugi je da im pronađem motive zašto da to urade. To je jedini put kojim možemo da idemo ako želimo da dođemo do marta spremni da pobijedimo.”

O naredne četiri utakmice u kvalifikacijama za EURO?

“Ne smijemo razmišljati da te četiri utakmice nisu bitne. Neće biti dovljno da u martu dođemo i kažemo da sada hoćemo. Sreća ne postoji u fudbalu. Mi u narednim utakmicama moramo da zarađujemo malo po malo da bi u martu zaslužili da ostvarimo željeni cilj.”

O Anelu Ahmedhodžiću?

“Pokušavamo da regulišemo situaciju sa Anelom. Na predstavljanju sam rekao da BiH kao i sve države iz okruženja ne može dozvoliti sebi da izgubi tako dobre igrače. Mogu samo reći da se ja borim da se riješi ta situacija. S njim sam bio u kontaktu zadnjih dana i potrudit ću se da se ta situacija riješi. Vjerujem da ću to uspjeti.”

O povredama Hadžikadunića i Krunića?

“To je nešto što je sastavni dio fudbala. Veliki udarac je to. Hadžikadunić je bitan igrač za naš tim. Ipak, na spisku je 27 igrača, ali imamo još 27,30 igrača. Krunić teško da će moći doći zbog povrede zadnje lože. Naravno, imamo dovoljno igrača na raspolaganju. Vjerujem da je sa Tabakovićem sve završeno i da će biti na okupljanju u novembru.”

O izboru igrača?

“Pitanje selekcije je pitanje svih pitanja u fudbalu. Mislim da je tako i u životu. Selektirati znači da morate na neki način biti prorok i to iz više razloga. Ako pričamo o mladim igračima pogotovo. Oni se mijenjaju u mlađem uzrastu u svakom smislu. U klubu je lakše donijeti odluku jer neko ide napolje, a onda dovede nove. Ipak, u reprezentaciji je to drugačije. Nije lako sve igrače ubijediti da igraju za reprezentaciju, ali nije svako ni kalibar da igra.”

O problemima u reprezentaciji i rješenju?

“Jedino što mogu da obećam je da ću dati sve od sebe. Iskustvo i energiju ću pokušati da prenesem na igrače i da od njih izvučem najbolje. Za sve postoji rješenje. Problemi reprezentacije su normalni problemi. Optimista sam. Postoje mehanizmi da se riješe određeni problemi. Većina problema je psihološka. Rad van terena, priča sa igračima može više da pomogne nego taktika. To možda rješava većinu problema. Moram da saznam kako problem izgleda iz ugla igrača.”

O djedu koji je navijao za Želju?

“Djed je navijao za Želju. Moj djed je bio spreman da proda dvije njive da ja idem u Želju, a ne u Partizan. A znate šta seljaku znači dvije njive.”