Do kraja ovog mjeseca prve mlade junice pasmine Black Angus iz Češke stići će u selo Ljubunčić kod Livna. Njihov novi dom ujedno je i prva farma u ovom selu udaljenom 17 kilometara od grada.

I znate već one priče: dođe čovjek vedra čela i napravi čaršiju od sela, e pa ovo je jedna od njih. Samo što vedar domaćin nije došao, nego se vratio svom domu. A da su ga lokalci raširenih ruku dočekali, možda najbolje pokazuje podatak da su svi došli pomoći da se farma izgradi.

Glavni protagonist priče je Jakov Sučić, koji se nakon 35 godina života u Velikoj Gorici kod Zagreba, odlučio vratiti Livnu i svom Ljubunčiću.

“Ovo se rijetko više može gdje sresti da su svi iz sela došli pomoći da se farma izgradi. Nikome nisam platio ni jedne marke, počastio sam ih sa janjetom i pićem, neki ljudi su radili po pet, šest dana, nikome nisam ništa platio. U biti ja sam povratnik ovdje”, priča Jakov za Agroklub, u jednom dahu jer žuri obaviti sve poslove, “čehinje” samo što nisu stigle.

Farma je, dodaje, na jednom brdu, oko 2,5 kilometra od sela i put je loš, pa šleper s govedima do nje ne može.

Kamionom će po nekoliko grla prebacivati. Prve su to “slatke muke” za novog uzgajivača goveda koji stiže u “bh. farmersko jato”.

“Sve je spremno samo trebam organizirati transport do gore jer su one poprilično divlje kada provedu dva dana u kamionu. Moraju se odmah tovariti i u štalu i puštaju se tek nakon tri, četiri dana kada se naviknu na ljude”, kaže naš sugovornik koji se u ovaj poduhvat upustio s partnerom iz Amerike, također rođenim Livnjakom, a očekuje da im se pridruži još jedan partner.

Ovdje su, sjeća se Sučić, nekada bile stare košare, sve se urušilo kako su ljudi počeli napuštati selo i baviti se drugim poslovima.

Zajedno sa pet, šest okolnih sela nekada je ovdje bilo oko 16.000 grla. Prvih 50 komada Black Angusa koji će sada ovdje biti smješteni, veselje su za čitavo selo, koje je poprilično, zapuštano.

Seoski je put dosta uzak, pa je njegov popravak također u planu ovih Livnjaka povratnika. Farma se naredne dvije godine neće baviti prodajom, za sada samo ulažu.

“Moji partneri u Americi imaju nekakvu kobasičarsku firmu gore i imaju iskustva s tim, znaju šta je Angus, pa ću taj dio prepustiti njima, a ja ću se baviti organizacijom oko štale”, ističe naš sugovornik i dodaje da je do tada ipak puno posla, jer selo nema ni vodu.

No, goveda neće biti žedna. Misli su o tome, pa kupili pet cisterni od 5.000 litara i kamion za vodonošca. Svjesno su se upustili u ovu evidentno malo složeniju i skuplju proizvodnju mesa, nego kod drugih.

“Mene nije strah, to mi je izazov”, poručuje Sučić.

Dobavljač se javio, grla su u karanteni i prolaze kontrolne preglede vađenja krvi. Svi nalazi su za sada uredni i do kraja mjeseca će njihova domovina postati BiH.

Veterinarska služba je dala papir, kaže naš sugovornik i pojašnjava nam da je postavio 300 metara ograde, otprilike je ograđeni prostor 60 x 100 metara.

“To su inače krave slobode, borave u otvorenom prostoru, ali ja sam napravio i objekat jer kod nas zime znaju biti dosta surove i teške, pa oni mladi telići i junice, to će biti prvotelke, dobro je da su u nekom zatvorenom prostoru gdje su zaštićene. Objekat je 7 x 27 metara”, priča Jakov.

Na naše pitanje da li se on vratio u Livno ili na selo kaže: “Živim u svom selu, da sam mislio živjeti u Livnu onda bih ostao u Velikoj Gorici, nije doma ako nije u selu gdje ste rođeni.”

A Ljubunčić je, dodaje, malo veće selo od ostalih. Još, kada je u njemu nikne farma, s velikim planovima eto i života u njemu. Put će dakle srediti, i vodu u dogledno vrijeme riješiti. I šta u konačnici reći nego – dobro nam se vratili!