Vratiti se na svoja prijeratna ognjišta, znači početi od nule, često kažu povratnici.

Na području Tuzlanskog kantona mnogo je onih koji su pronašli snage i hrabrosti za takav korak, no da im je lako - nije. Problem sa kojima se susreću je uglavnom nezaposlenost, a žive od onoga što uspiju napraviti na vlastitim imanjima. Upravo zbog toga nadležni često pronalaze načine za pružanje podrške povratnicima. Posljednji se odnosi na finansijsku podršku kroz projekte održivog povratka. Ugovore sa povratnicima potpisali su danas.

Sedam godina je Sevla Rahmanović bila odvojena od svog prvobitnog doma u Seoni kod Banovića. Povratak na svoje ognjište nema cijenu, priča nam i dodaje da jedva čeka iskoristiti finansijska sredstva i od njih stvoriti nove uslove za život – želi kupiti kravu.

I drugi korisnici će dobijena sredstva iskoristiti uglavnom za poljoprivredu, nabavku potrebne mehanizacije, kupovinu plastenika ili stoke. Himzi Huriću je ovo prva pomoć koju je dobio zbog čega kaže da je posebno značajna - sredstva će uložiti u motokultivator.

Na ovaj program podrške apliciralo je ukupno 446 osoba, a podršku je dobilo njih 122. Razlog su nedostatna finansijska sredstva za ove namjene.

“Nama je to svojevrsni alarm da u narednoj godini pokušamo obezbijediti znatnija sredstva u odnosu ovo što je u ovoj godini. Istini za volju, milion KM od Vlade TK za povratak nije mali, ali vidimo da nije dovoljan”, kaže ministar za rad, socijalnu politiku i povratak TK Fadil Alić (SDA)

Tako će nadležni, kažu, pokušati uključiti i druge nivoe vlasti u lanac podrške da bi povratnici, kroz različite programe, mogli dostojno živjeti. Cilj je, posebno zbog mladih koje nije bilo dovoljno samo vratiti nego ih treba i zadržati, fokusirati se na projekte zapošljavanja i samozapošljavanja što će u budućnosti biti među prioritetima.