Većina građana koji su napustili svoje domove u toku rata u Bosni i Hercegovini, nakon potpisanog mirovnog sporazuma u Dejtonu planirali su svoj povratak. Međutim, ekonomska i politička situacija nakon postizanja mira, i dalje nije dozvoljavala život u punom kapacitetu na koji su navikli u inostranstvu, najčešće u Njemačkoj i drugim evropskim zemljama, i Sjedinjenim Američkim Državama.
Zemlja je bila potpuno razorena u demografskom, ekonomskom, i infrastrukturnom smislu. Istovremeno, dijaspora BiH počela se spontano okupljati u brojnim organizacijama, koje djeluju na lokalnom nivou i na takav način nastavljaju doprinositi BiH.
Jedan od najboljih i najuticajnijih doktora, neurohirurga u Sjedinjenim Američkim Državama i svijetu, Kenan Arnautović govori za FORBES BiH o svom školovanju na Medicinskom fakultetu u Sarajevu, specijalizacijama, otkazu na KCUS-u, i doprinosu neurohirurgiji u BiH, SAD-a i edukaciji bh. ljekara u Americi.
Doktor Arnautović diplomirao je na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, kao najbolji student u svojoj generaciji. Prvu specijalizaciju iz neurohirurgije završio je u Sarajevu i Hannoveru, a drugu na Univerzitetu Arkansas. Kaže da je upravo to dokaz njegove ljubavi prema medicini, dvojna specijalizacija iz neurohirurgije, u Bosni i Hercegovini, i SAD.
Mentor mu je bio slavni doktor Sam Al-Mefty, jedan od najboljih neurohirurga na svijetu. 1994. godine Arnautović je emigrirao u Sjedinjene Američke Države. Od 2002. godine radi na Semmes-Murphey klinici i predaje neurohirurgiju na University of Tennessee u Memphisu. Aktivno objavljuje radove u prestižnim stručnim publikacijama iz neurohirurgije, tri puta je Journal of Neurosurgery objavio njegove članke na naslovnoj strani.
Kaže da je odmah na početku studija na Medicinskom fakultetu, znao da će postati neurohirurg.
Prvi put je boravio u Hanoveru 1990. godine, a zatim i 1991. godine. Za FORBES je ispričao kakve su bile okolnosti odlaska u Njemačku godinu pred početak rata u BiH.
“Drugi put 1991. je tadašnja Jugoslavija već bila pod sankcijama pa se nije moglo letjeti više u Njemačku, nego u Holandiju a onda autobusom u Hanover. No, odlazio sam sa osmijehom i zadovoljstvom. Roditelji su mi pomogli financijski, i tada sam shvatio važnost edukacije, promjene načina razmišljanja, težnju za vrhunskim u struci. Tada sam i prevazišao strah od putovanja, kontakta sa neurohirurškim autoritetima. Shvatio sam gledajući vrhunske neurohirurge, koji su zapravo bili imigranti u Njemačkoj, da se može doći do velikih profesionalnih uspjeha, svojim naporima i talentima, ali i teškim radom”, kaže doktor Arnautović.
Član je osam američkih profesionalnih udruženja, uključujući Američku asocijaciju neurohirurga (American Association of Neurological Surgeons). Suosnivač je i član Bosanskohercegovačko-američke akademije nauka i umjetnosti (BHAAAS).
Dovodio je i svoje američke kolege neurohirurge u Sarajevo, i bh. bolnicama je osigurao veliki broj donacija opreme. Zahvaljujući ugledu koji uživa u SAD dogovorio je brojne obuke za bh. ljekare na američkim klinikama.
- Ja nikada nisam planirao otići iz Sarajeva i nastaviti karijeru bilo gdje, čak ni u Americi. Sticajem okolnosti, pred kraj rata dobio sam poziv na šest mjeseci za subspecijalizaciju u SAD. Odlučio sam otići nakon dvije i pol godine rada u okruženom gradu, i da se vratim u Sarajevo naoružan novim znanjima i energijom. To je bio moj plan. Međutim, odmah po zahtjevu za specijalizaciju dobio sam otkaz u Kliničkom centru tako da nisam imao drugi izbor, nego pronaći mogućnost za dalji rad i specijalizaciju kako bih mogao nastaviti raditi ono što najviše volim, a to je neurohirurgija. Korak po korak, teškim radom i odricanjem, ispit po ispit, iskušenje po iskušenje došao sam do završetka druge po redu, neurohirurške specijalizacije u Americi, istakao je Arnautović.
Zahvaljujući njemu brojni ljekari iz Bih dobili su šansu za nove edukacije.
Da, oko četrdeset ljekara iz Bosne, Hrvatske, Albanije, Srbije, Njemačke, Rusije, Sirije i mnogih drugih zemalja provelo je mjesec do dva, na mojoj klinici. Iako sam ja učio njih, i oni su meni prenijeli znanje o sakupljanju podataka iz literature, statistici. Nekoliko njih su svojim radom postali lideri neurohirurgije na svojim klinikama. Pomenuo bih sada profesore Ibrahima Omerhodžića, Eldina Burazerovića, Mirzu Pojskića, Fatosa Oldashija, Gorana Lakičevića. Drago mi vidjeti koliko su postigli.
