Ljudski.ba donosi reportaži iz Portugala, zemlje sunca, mora i fada na krajnjem zapadu Europe. O životu ljudi, malim stvarima koje donose velike radosti i zanimljivostima u ovoj prekrasnoj zemlji pročitajte u nastavku.

Ako vam je kojim slučajem rođendan i dočekujete ga u Portugalu, ovo su riječi koje ne smijete zaboraviti. Tradicionalno slavljenje rođendana, uz, naravno, neizbježno pjevanje, podrazumijeva puhanje svjećica, zagriz svijeće, želja koja se naravno ne ostvaruje ako je podijelite s nekim, podvlačenje pod prvi stol koji vam se nađe na putu i vrisak iz sveg glasa.

U to slučaju, možda vam se želja i ostvari. Ako se sve to još događa na javnom mjestu, npr. u restoranu punom ljudi, ma uopće se ne sekirajte, nitko vas neće osuđivati ili komentirati kako ste blesavi što vrištite na javnom mjestu, čak štoviše, vjerojatno će vam se približiti i čestitati vam iako vas nikad prije nisu vidjeli, a uz to, vjerojatno ćete na kraju čuti i riječ „Obrigada“ što izvorno znači hvala, a oni će vam se zahvaliti na vašem postojanju.

Kraj trećeg mjeseca, u Portugalu 25 stupnjeva, sjedim s poznatom portugalskom glumicom i jedem preukusan i prezdrav obrok u vege restoranu blizu nezaobilaznog mjesta koje svima preporučujem u Lisabonu, Gulbenkian parka i razgovaramo upravo o riječi „Obrigada/ obrigad/ obrigado“.

Značenje riječi je hvala, ali objašnjava mi da, budući da je rod u portugalskom jeziku jako bitan, ukoliko ste žena, uvijek ćete reći „obrigada“, dok ukoliko ste muškarac, „obrigado“ je riječ koji koristite. Budući da živimo u suvremenom društvu i solidariziramo se sa svima, sljedeće je pitanje bilo, kako se onda zahvaljuju ljudi koji se definiraju kao non-binary, na što Sofia odgovara da bi za njih „obrigad“ bilo najispravnije.

Ova riječ u svim rodovima ima mnogo dublje značenje u portugalskom nego na našim jezicima, tako da se ne treba iznenaditi ukoliko naručujete hranu ili piće u restoranu i konobar vam jelo donosi i zahvaljuje vam se, što ste došli, što naručujete, što postojite. Ista stvar je i u supermarketima, na ulici u razgovoru s lokalcima, Portugalci su neobično ljubazan narod, sa jako dobrim znanjem engleskog jezika, vrlo prijateljski nastrojeni i potpuno opušteni.

Prođete li glavnim trgom Praca de Comercio, na svakom kutu, uz luku, naletjet ćete na nekog umjetnika, pjevača, glazbenika, umjetnika koji na plaži pravi skulpture od pijeska ili kamena, ljudi jednostavno žive u svojim balončićima, potpuno opušteno i besramno rade stvari koje vole i ne osvrću se na svijet oko sebe.

Ukoliko ste gladni, žedni i želite isprobati nešto tradicionalne kuhinje, najtoplije preporučujem da se maknete od centra i glavnih ulica, prvenstveno, zbog cijena od kojih vam se pada u nesvijest, zbog vrlo napornih domaćina koji vas zaskoče  s menijem nasred ulice i zbog restorana koji se predstavljaju kao tradicionalni, a ustvari u njima ne možete probati niti jedno portugalsko jelo. Slastičarne/ pekare u centru su prihvatljive ukoliko ste slatkoljubac i želite probati tradicionalni Pastel de nata, za sve ostalo, topla preporuka, zaobiđite centar u širokom luku.

Cijene za zdrav doručak u sporednim ulicama su od 5 do 10 eura, za te novce dobijete kavu, pecivo ili tost, ponekad i slasticu, a ako želite doručkovati kroasan, kavu i najbolji sok od naranče koji ste ikad pili, preporučujem doručak za 4 eura u Fruit chopu. Iako je portugalska kuhinja generalno, većinski meso i riba, ima nade i za vegetarijance i vegane, u Time outu ili Honest greensu, desetak minuta od samog centra možete jesti jako zdravu i ukusnu hranu za sasvim okej cijene, a uz to dobiti i popust od 5 eura za sljedeći obrok.

Generalno govoreći o hrani i piću, kao osoba koja godinama ne jede meso i ribu, ne samo da nisam bila gladna, nego sam u 5 dana u Lisabonu jela najmanje u 10 različitih restorana i svako jelo je bilo bolje od prethodnog. Okus voća i cijeđenih sokova nema veze sa voćem koje mi jedemo, a uz tradicionalne slastice, nešto što me oduševilo je torta od cikle i bijele čokolade.

Za one koji su obožavatelji istraživanja noćnog života, u širokom luku zaobiđite naručivanje sangrija, precijenjene su i ispodprosječne, crna vina su odličan izbor, a za ljubitelje piva ili kratkih pića, u ulici Bairro alto, koja je najpoznatija ulica s barovima u Lisabonu, ako se dobro zadubite, naići ćete i na barove gdje za cijenu od 2.50 eura dobijete portugalsko craft pivo i žesticu po izboru, a ukoliko se definirate kao osoba ljepšeg spola, dovoljno je da ponesete viška grudnjak i u jednom vrlo prepoznatljivom baru, ukoliko ga ostavite njima, imate besplatnu cugu po izboru cijelu večer. Pub crawl tradiciju također ne preporučujem, jer za cijenu od 20 eura, u tri bara koja obiđete i u kojima biste trebali imati sva pića uključena u cijenu cijelu večer, imat ćete po jedan shot u dva kafića, te par ispodprosječnih sangrija u jednom od tri.

Ukoliko se odlučite za večernji izlazak bez lokalaca, potrebno je da znate par stvari kako ne biste sebe doveli u neugodnu situaciju. Pravilo u Lisabonu je da se čaša s pićem uvijek drži isključivo u lijevoj ruci, jer se, budući da su jako druželjubivi, podrazumijeva da je desna ruka uvijek slobodna za upoznavanje, a ukoliko vas netko od lokalaca vidi da držite piće u „krivoj“ ruci, dužni ste ga pred njim ispiti na iskap. Za dame se svakako preporučuje da, ukoliko nose piće dok hodaju ulicom, pokriju čašu, kako se ne bi dogodilo da im slučajni prolaznik nešto ubaci u piće.

Ono što također apsolutno treba probati dok ste u Portugalu je njihova kava, isto pravilo koje vrijedi za hranu, vrijedi i za kavu, što ste dalje od centra, cijene su niže, a kava bolja, pa je ponegdje  možete pronaći čak i za 0,62 centa. Mana je svakako, za osobu koja je cijeli život provela na Balkanu, to što uz kavu nikad ne dobijete čašu vode, iako je voda sasvim pitka, a ukoliko u trećem mjesecu, rano ujutro odlučite svoju kavicu popiti negdje vani uz pogled na more i luku, pripremite se na smrzavanje stražnjica.

Jer ljudi apsolutno nemaju naviku na stolice stavljati bilo kakve sjedalice. Vjetar puše skoro uvijek, tako da iako je 25 stupnjeva i nose se kratki rukavi, nećete se iznenaditi da ponegdje naletite i na turiste u zimskim jaknama, te svakako i vama preporučujem da sa sobom uvijek imate barem neku vjetrovku ili duks.

S naletima vjetra, vrlo čest je i nalet vonja pišaline ili sardina, što je, uz sirovu ribu i sirovo meso u izlozima restorana, jedna od rijetkih mana ovog grada. Na takve stvari, kao i na prljave ulice, ipak se lako zažmiri kad ste uz more ili hodate a oko vas šarene fasade i mali dizajn butici  i suvenirnice. Najveće iznenađenje je svakako bila prodavnica sardina na dva kata, gdje osim što su cijene ogromne, a prodaje se preko 150 vrsta sardina u konzervama, butik izgleda kao najbolji pin up store u koji ste ikad kročili.

Omoti i kutije sardina su pomno osmišljene i dizajnirane od strane portugalskih umjetnika i izgledaju toliko dobro da na trenutak primame i osobu koja ne jede ribu. Uz sve to imate i sjajne, vrlo ljubazne prodavače koji vam priušte muzejski obilazak prodavnice na dva kata i objasne cijelu povijest trgovine i načina na koji dolaze do finalnog proizvoda.

Što se tiče prijevoznih sredstava, iako sam veliki pobornik pješačenja na ovakvim obilascima novih gradova, imala sam priliku isprobati metro, autobus i vlak, cijene su prihvatljive, pri silasku s aerodroma i ulasku u metro postoje posebni automati na kojima možete poručiti dopunjivu kartu za tjedan dana, koja vam pokriva sva prijevozna sredstva uključujući i brod, a vrlo je moguće da imate i toliko sreće da vam pri ulazu u metro hrpa stranaca koja žuri na aerodrom ostavi svoje neiskorištene karte, što se nama dogodilo čak 5 puta u 3 minute od 5 slučajnih prolaznika.

Ako je moguće izbjeći vožnju busom, izbjegnite je, u protivnom se pripremite na vožnju u kojoj ćete jedva čekati da izađete od neprestanog truckanja putnika kao vreće krumpira, a uz to, ukoliko na stanici čekate bus i ne dignete ruku kao da stopirate dok vaš bus nailazi, vrlo vjerojatno se neće ni zaustaviti na stanici nego samo profurati dalje. Nemaju običaj stajati na stanici, pa tako i pri izlazu, pobrinite da na vrijeme stisnete tipku stop ili biste u protivnom mogli završiti na potpuno drugoj lokaciji.

Što se tiče prelazaka ceste, u Portugalu i policija prelazi na crveno, tako da vas prolaznici čudno gledaju ukoliko čekate zeleno svjetlo, crveno svjetlo znači stop samo u slučajevima kada se auto kreće, ali ukoliko se auto ne kreće, a svjetlo je crveno, za vas je to jedan najopušteniji znak kreni, uopće se ne zaustavljajte. S druge strane ukoliko ste na pješačkom prijelazu na kojem nema semafora, automobil je uvijek u prednosti, a vaše je da stojite i čekate.

Tramvaj 28 je tramvaj koji plaćate oko 3 eura, ima svega 10-ak sjedala, starinski je i radi vožnju po centru grada, a  najudobnije prijevozno sredstvo je svakako vlak, kojim za svega pola sata i 3.50 eura možete otići van grada na ogromnu pješčanu plažu Praia de Carcavelos, gdje za 30-ak eura možete dobiti dva sata surfanja uz dasku, odijelo i instruktora. Topla preporuka za iskustvo života na divljim valovima oceana.

Opća slika Lisabona 9 od 10, energija grada je neopisiva, ljudi i hrana sjajni, promet blesav, vonj neizostavan, cijene pristojne. Topla preporuka svima, a ako se kojim slučajem odlučite slaviti rođendan u ovom predivnom gradu, ne zaboravite zagristi svijeću, zaželiti želju, sakriti se pod stol i vrištati. A rođendansku tortu vašeg života (cikla i bijela čokolada) možete nabaviti u bilo kojoj Padariji u gradu (Padaria Portughesa).

(L.I.)