Svoje mjesto među evropskim rasama više od decenije čeka bosanska đuđa, autohtona vrsta peradi koja plijeni pažnju svojim izgledom.

"Trenutno imamo oko 120 đuđa, za priznavanje jedne rase treba nam 60 i nešto jedinki, imamo 12 odgajivača u Doboju. Želimo da se naša đuđa proširi jer to je naše autohtono i treba da čuvamo naše autohtone rase... Dug je proces za pravljenje jedne rase. Početak pravljenja jedne rase bio je jako težak. Jedinke nisu bile identične, nisu ličile jedna na drugu. Selektivnim uzgojem mi nastojimo da ujednačimo da i koke i pijetlovi liče jedni na druge, znači da nema odudaranja, kada se pogleda, da je to identično", priča Adis Ajanović, uzgajivač iz Doboja i sekretar Društva za uzgoj i zaštitu sitnih životinja "Dobojski odgajivač".

Edin Mujkanović, potpredsjednik "Dobojskog odgajivača", priča da je posao priznanja jedne rase dugotrajan i mukotrpan jer se pravi selekcija peradi.

"Standard komisija je nadležna da dođe i da nam pomogne u kom pravcu da idemo dalje u smislu boje noge, tipa koke, njenog repa, njene veličine, figure, držanja, određivanje boja itd.", kaže Mujkanović.

"Kod bosanske đuđe gleda se sve, gleda se glava, oko, trup, držanje, stav, boja noge. Usaglasili smo da boja noge ide u dva varijeteta, to je žuto-zelena i plavo-sivkasta boja. To su one boje koje definitivno odgovaraju našem standardu. Bosanska đuđa je mala rasa, koja dobro nosi", ističe Ajanović i dodaje da bi im se trud već narednog mjeseca mogao isplatiti.

"Na dobrom smo putu, 13 godina je uzastopno izlažemo i nadam se da će na balkanskoj izložbi evropskih rasa, koja će biti održana u januaru u Tešnju, dobojsko udruženje definitivno stati ravnopravno sa svim evropskim priznatim rasama i da će bosanska đuđa ugledati svjetlo dana i biti priznata", kazao je Ajanović.

Bosanska patuljasta koka pominje se u knjizi o peradarstvu Ernesta Hribara iz 1910. godine: naime, svaka kuća, svako domaćinstvo na selu je imalo đuđu.

Osim đuđa, zvala se i cvrka, pirka, a u tom dokumentu s početka dvadesetog vijeka se opisuju karakteristike male koke.

Veoma je temperamentna, godišnje nosi do 220 jaja, a od ostalih kokošaka se razlikuje po svom sjaju, koji se, da bi potrajao, mora održavati kvalitetnom hranom.

Znači, osim kukuruza i pšenice, dobro dođu i premiksi, a dnevno ova zanimljiva perad pojede od 200 do 300 grama.

Osim u dobojskim dvorištima, đuđa se može naći i u inostranstvu.

"Imamo uzgajivače koji izlažu i u Njemačkoj i  Švajcarskoj, znači proširili smo bosansku đuđu. Članovi dobojskog udruženja koji tamo žive i rade izlažu ih tamo i jako zapažene rezultate imamo na tim izložbama u inostranstvu", navodi Ajanović.