Sudanska trava (Sorghumvulgare var. sudanense) jednogodišnja je jara vrsta koja se odlikuje visokom otpornošću na bolesti i štetočine. Potekla je iz Sudana, po kojem je ova biljka toplog i suhog klimata i dobila ime. Ova kultura bi mogla postati hrana budućnosti za mliječne krave u našoj zemlji.

Prije dva dana ogledno polje na svojoj parceli, sudanskom travom zasijao je farmer Eldin Glibanović, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača TK, a odluku je, kako nam kaže, donio nakon niza edukacija i predavanja organiziranih za proizvođače mlijeka u proteklim mjesecima.

Farmeri s područja TK, imali su priliku naučiti više o ishrani muznih grla, pripremi kabaste hrane, zaštiti i brizi o zdravlju životinja i drugim temama od eminentnih stručnjaka iz kompanija Sano i Pioneer, sjemenskih kuća za hibride, veterinara i nutricionista.

“Na predavanju sam čuo da u svijetu modernog bavljenja proizvodnjom mlijeka, bez mikserice nema neke budućnosti, odmah sam se finansijski pripremio i nabavio je“, kaže Glibanović dodavši kako se vrlo brzo i uvjerio u njene prednosti, prije svega zdravije životinje, bolje probavljanje hrane, njenu veću iskorištenost, bez rasipanja i bacanja.

Njegovu farmu u Živinicama posjetio je i nutricionista iz Sano, koji je napravio recept na osnovu kabastog obroka koji koristi.

“Uz dodatak njihovog koncentrata i mikserice sam podigao proizvodnju mlijeka, odnosno samo time što sam poslušao struku, sa istim brojem grla, za mjesec dana sam podigao proizvodnju mlijeka za 3.000 litara“, navodi ovaj farmer, odmah odgovarajući i na pitanje koje mu kolege prvo postavljaju – “jeste, skuplje je, ali kada se svede računica ja opet imam finansijski napredak, a imat ću i zdravije životinje.“

Slušajući predavanja o ratarstvu, na kojima im je prezentiran utjecaj klimatskih promjena na spremanje kukuruzne silaže, kako navodi, shvatio je da je njena proizvodnja od sjetve do žetve postala nenormalno skupa. Iako je repromaterijal, poput đubriva, bio jeftiniji, skup sjemenski kukuruz je sve izbalansirao, tako da nikakve uštede nisu napravljene u odnosu na period kada je đubrivo bilo skuplje.

“Mi smo u martu mali natprosječne temperature, gdje smo posijali kukuruz, koji je izašao i u aprilu ga udara mraz, on obolijeva, tu su odmah dodatni troškovi, ulaganja da bi se on oporavio, a to će se naravno osjetiti u žetvi“, kaže Eldin, podsjetivši i na dugogodišnji problem s divljim svinjama koje pustoše tek zasijane njive. A, osim njih, dodaje, štetočine su i ptice poput fazana “koji idu uz redu i detaljno prerove zrno”.

Lani je, priča nam, testirao sjetvu stočnog graška i zobi, a nakon što mu se to pokazalo dobrim potezom, jesenas je zasijao značajnije količine koje će ovih dana da kosi i očekuje velike prinose. Isto su farmeri čuli i za sudansku travu da je rodna i dobra za ishranu muznih grla te da daje velike prinose.

“Sije se početkom maja, minimalno ima tri otkosa, a lagana je za obraditi i jeftino je sjeme, paše mu toplota, faktički svakih 21 dan imamo otkos“, prepričava ovaj farmer detalje koje su mu prenijeli stručnjaci ali i kolege koji je gaje, a jedna od njih je prošle godine sa 20 dunuma pripremio 48 rolo bala sjenaže.

“Zasijao sam prije dva dana, ide 50-60 kg sjemena po hektaru, samo je bitno prethodno dobro nađubriti stajskim đubrivom i poslije svakog otkosa da se osoka ili stajnjak izvlači“, dodaje.

.Smatra da će ovdašnji farmeri, prije svega zbog klime, biti primorani da više siju te kulture, a i finansijski je daleko jeftinije proizvesti sudansku travu, grašak ili zob od kukuruzne silaže.

“Sudanska trava ne traži ni tretiranje herbicidima, ja sam izvukao stajnjak, uzorao, pripremio parcelu i onda ide sijanje sijačicom ili rasipačem što mi u većini slučajeva radimo. Samo je važno da se gusto nasije. To je jednogodišnja biljka, sjeme sam nabavljao u Gračanici, bacio sam tu par vreća gnojiva u zemlju 15:15:15, i riješio sam problem do koševine. Samo pregledati kada nikne i iščekivanje prvog otkosa“, optimistično nam govori i uvjeren je da će ona biti hrana budućnosti.

Ako njegovo ogledno polje od sedam dunuma uspije dati dovoljnu masu, naredne će godine, kako navodi, smanjiti površine pod kukuruzom, a ove povećati. Prije svega, priča nam, zbog manjih ulaganja, a i klima joj paše.

“Sije se kada nema mrazeva i prevelikih suša. Ne može se nešto sijat, što klima uništava. Kad sjetva košta 70-80 hiljada maraka, a ti gledaš u nebo, nije svejedno“, naglašava Glibanović na čijoj je farmi sada 70 grla, od čega su sada 43 krave, a 32 u muži.

Prenijele su mu kolege i da krave rado jedu sudansku travu, a održava se i na kvalitet i količinu mlijeka. “Vidjet ćemo kakva će biti ova godina, ako budu dobri prinosi, naredne godine sigurno 50 dunuma sijem“, zaključuje naš sagovornik, koji obrađuje 250 dunuma, na čak 30 parcela, što je donekle i odgovor na tešku borbu sa divljači, jer ko bi ogradio tolike njive. Čak i da zanemari finansijske troškove, ostaje problem nedostatka vremena.