“Ovo što mi radimo u posljednje dvije i po decenije dokaz je da se u istočnoj Hercegovini može praviti dobra priča, da se na ovim prostorima stvori atmosfera opstanka, a ne odlaska. Mladi moraju početi da razmišljaju o svom razvojnom putu, a to ne mora biti da se zaposle u državne firme, nego da žive od svog biznisa.”

Rekao je ovo vlasnik najveće mljekare na našim prostorima “Pađeni” Nenad Vukoje, koji se osvrnuo na početke i razvojni put preduzeća koje trenutno zapošljava skoro 200 ljudi.

U Planoj, uz pomoć porodice, ali i veliki rizik napravio je mljekaru koja se etablirala visoko ne samo u zemlji, nego i čitavom Balkanu.

„Vidite da po selima ima i mladog naroda naroda koji opstaje i koji živi od svoga rada. Oni vjeruju i žive od svog rada“, počinje priču Nenad Vukoje.

Prema njegovim riječima, nemoguće je, a ne prisjetiti se kako je sve to počelo. Krenuli su od nule, a dvije i po decenije kasnije, stigli do brojki koje su samo mogli da sanjaju. Sve uz rad. I posvećenost.

„Još 1999. godine supruga i ja krenuli smo u biznis, koji je na početku bio izazov koji će nas voditi u budućnost. Tako da smo se na neki način odmah na početku suočili sa izazovom. Napustili smo državne poslove, shvatili smo da se na neki način moramo opredjeliti da osmislimo nešto novo i  našem kraju do tada nepojmljivo i kroz razmišljanja kojim djelatnostima da se bavimo opredijelili smo se za preradu mlijeka, jer smo  i tada imali pet-šest krava, nešto smo već znali o kajmaku i siru“,  kazao je Vukoje.

Ipak, prije nego što će se upustiti u avanturu, naišao je u Arilju na jednog čovjeka, koji je takđe imao svoju mljekaru, i koji mu je mnogo pomogao i objasnio mu od čega se može početi.

„Na našem terenu tada je bilo puno vojničkih kazana, uz malu pakericu u iznajmljenom prostoru i tako smo krenuli 22. septembra 1999. godine u proizvodnju čašice jogurta 0,2 supruga, ja, dva sina, jaka volja i sloga da uspijemo“, rekao je on.

U iznajmljenom prostoru od 20 kvadrata sve je počelo. No, to će biti kasnije isuviše tijesno.

„Malo po malo smo se razvijali, došli smo u fazu kada u tom prostoru nismo mogli funkcionisati, narod je želio sve više da prodaje mlijeko. Samim tim i mi smo širili našu proizvodnju i prodaju. Prvo smo prodavali samo u Bileći, pa su naši proizvodi bili dostupni u Trebinju, zatim u Nevesinju i Gacku i onda smo napravili prostor od 200 kvadrata koji nam je tada izgledao ogroman“, dodaje Vukoje.

Ipak, kako smo se širili, primali nove radnike, ali i osvajali nova tržišta sve do 2010/11 godine došli su na prekretnicu – više nisu bili ni mali, a ni dovoljno veliki.

„Napravili smo projekciju zasnovanu do 2020.godine a poslije i za 2025. sa presjekom do 2035. godine“, rekao je Nenad Vukoje.

Rizik se isplati

Nenad Vukoje naglašava da su 2009. godine krenuli u izgradnju hale od 2000 metara kvadratnih, u koju su kasnije instalirali mnogo opreme, te su napravili program kako će se razvijati. Rizikovali su i uspjeli u namjeri, da postanu svojevrstan brend na našem prostoru.

„ Zaključili smo koliko bi trebalo da prerađujemo mlijeka, napravili smo veliku halu, a i ta velika je nakon izvijesnog vremena postala mala i onda smo i to proširili. Onda smo išli u novi pogon za tradicionalni program. Sada možemo da preradimo više od 100.000 litara mlijeka, imamo najsavremeniju opremu i najbolju laboratoriju na Balkanu koja može ispitati sve o mlijeku i drugim proizvodima. Imamo zaposleninih šest tehnologa, inženjere poljoprivrede, ali i sve koji su nam potrebni za nesmetanu proizvodnju“, rekao  je on.

Projekat EU4AGRI

Njegov sin Goran od malih nogu rastao je zajedno sa firmom.  Priča da će upravo mljekara Pađeni, dodatno osnažiti svoju informacinu tehnologiju zahvaljujući sredstvima Evropske unije kroz projekat EU4AGRI.

„Učestovali smo u EU4AGRI projektima,  a posljednji koji je još u toku u vezi je sa informacionim komunikacijama i tehnologijama gdje smo osnažili informatičku opremu i razvijanje softvera za  prodaju, knjigovodstvo i proizvodnju. Projekat je pri kraju i biće gotov do kraja avgusta, rekao je Goran Vukoje.

Prema njegovim riječima, prije toga su bili dio istog projekta u vezi sa energetskom efikasnosti.

„Konkretno smo išli u nabavku jedne solarne elektrane za vlastite potrebe 50Kw i nabavku prese za baliranje ambalažnog otpada, kartona i folije i izmjenu rasvjete sa LED rasvjetom“, rekao je on.

Tržište im nije problem

Osvojili su tržište kompletne BiH, tako da nema nijedan grad koji nema proizvode mljekare Pađeni, no to je samo djelič gdje se sve mogu naći njihovi artikli .

„Izvozimo i prema Crnoj Gori, Hrvatskoj, Srbiji, ali i u skandinavske zemlje kao što su Danska i Švedska. Prisutni smo i u mnogim zemljama Evropske unije, a sada razvijamo projekat prema Americi, a imamo ponudu i poslali smo uzorke i za Južnu Koreju za neke  sireve sa kojim bi snabdijevali kruzere. Želimo da proširimo dodatno našu proizvodnju, jer sa tim jača i naša lokalna zajednica, ali i kooperanti od Bijeljine do Ljubinja i Trebinja. Imamo oko 800 koooperanata, prerađujemo oko 70.000 litara mlijeka svaki dan, a težnja je da 2025. godine izađemo na 100.000 litara mlijeka svaki dan u preradi“, rekao je Vukoje.

Vukoje apostrofira da trenutno imaju oko 190 radnika, sve to zahtijeva puno napora jer rade prodaju, komercijalu, otkup mlijeka i proizvodnju.

Ulaganje

Svake godine  neminovna su nova ulaganja. Tako je bilo i ove, ali i svih prethodnih, a Nenad Vukoje podsjeća da je i period pandemije virusa korona, koji je iza nas, bio težak.

„Ako se ne ulaže onda se stagnira, sve su to povezane stvari tako da proizvodnja zahtijeva uvijek nešto novo, a i obnavljanje onoga što je zastarjelo i mašine koje pakuje, jer svi znamo da oprema ima vijek trajanja, to je neophodno  i potrebno“, rekao je Vukoje.

Ponosni na tradicionalne delicije

Nenad Vukoje kaže da nikada nisu odustali od proizvodnje na tradicionalan način.

„Na početku smo razmišljali o tradiciji, o proizvodima koji su se proizvodili ovdje, od kajmaka na tradicionalan način, kajmaka iz mijeha do sira torotana. Nekada je nevolja natjerala ljude da sačuvaju neki proizvod da ga imaju zimi, a naši preci su ga sačuvali na jednostavan način, stavljali su sir i kajmak u mješine i to smo mi naslijedili, pa je tradicionalni program nešto što smo uspjeli sačuvati i za izvoz u EU je primamljiv“, rekao je Vukoje.

Kooperanti

Puno se toga promijenilo, dodaje vlasnik mljekare Pađeni Nenad Vukoje, kako se širio i razvijao posao i tražili novi standardi  proizvođači mlijeka morali su se privikavati na nove propise.

„Prije 25 godina niko nije pričao o klasama mlijeka i o samom kvalitetu. Međutim, sada svi oni koji se bave proizvodnjom mlijeka moraju ispunjavati uslove od pregleda životinja u štalama do čuvanja mlijeka  na otkupnim stanicama  koje  zadovoljavaju kriterijum da bi došla citerna i prihvatila rashlađeno mlijeko. Kako smo mi  napredovali tako su i koooperanti rasli“, rekao je Vukoje.

Naglašava da s kooperantima ima odličnu saradnju.

„ Ako proizvodnja iz godine u godinu raste, onda to znači da su kooperanti zadovoljni. Cijena mlijeka koja dobijaju proizvođači sastoji se iz više dijelova. Prvi je onaj što daje mljekra, drugi isplaćuje premije od države od 28 feninga, tu je i naknada za regresirano gorivo i još neke naknade za investicije za nabavku junica, kupovinu traktora ili izgradnju štale. Kad se sve sabere i stavi u pozitivnu ravan mislim da ljudi koji se bave prodajom mlijeka mogu normalno da žive i imaju neka pristojna primanja“, zaključio je on.