Mnoge općine u našoj zemlji imaju svoj brend. U Glamoču je to krumpir, koji se ovih dana intenzivno vadi. Da se njegova proizvodnja dovede do više razine i dobrobiti za lokalnu zajednicu Udruga „Glamočki krumpir“ pokrenula je i okončala proces zaštite zemljopisnog podrijetla. Dobrobit je to i za kupce budući da je smanjen rizik od kupovine onog kojeg nakupci lažno predstavljaju kao glamočki.

Premda vremenski uvjeti nisu bili pogodni za uzgoj najvažnije glamočke povrtnice nekoliko zadnjih kiša pomoglo je da i prinos, a i kvaliteta krumpira budu dobri.

„Prinos je trideset tona po hektaru, negdje će, možda, biti veći, negdje manji, ali to je dobar prinos. Krompir je stoposto zdrav, krupnoća isto, vidio sam kod ljudi na terenu da je to stvarno lijep krompir, prodajan“, priča Slobodan Paštar, stručni suradnik za poljoprivredu Općine Glamoč.

Glamočki krumpir othranio je i još uvijek hrani veliki broj obitelji. Nedavno je dobio i zaštitu zemljopisnog podrijetla od čega korist imaju i kupci i proizvođači.

„Ljudi su oduševljeni kad vide etiketu, da kupuju glamočki krompir, da nisu prevareni, da je to ono za što plate“, ističe Ilija Radoja, proizvođač i član Udruge „Glamočki krumpir“.

„Rješenjem same etikete putem QR koda, hologramske trake i raznih oznaka omogućili smo da svaki kupac može skeniranjem etikete s vreće doći do podataka o vrsti krompira, imenu proizvođača, zasijanim površinama“, objašnjava Siniša Šolak, jedan od inicijatora zaštite glamočkog krumpira.

A da bi dobio oznaku zaštićenog zemljopisnog porijekla valjalo je prikupiti cijeli niz dokaza, među ostalim i da se kontinuirano proizvodi dulji vremenski period, za što se pobrinuo Arhiv Bosne i Hercegovine.

„Stoljećima se na ovim prostorima ova poljoprivredna kultura proizvodi i njeguje i bila bi šteta da je nisu zaštitili od daljnjih zloupotreba. Gotovo sam sigurna da će to i u financijskom smislu pomoći proizvođačima“, kazala je Danijela Mrda, direktorica Arhiva Bosne i Hercegovine.

Ove godine pod krumpirom je 400 hektara. Na njivama na tisuće vreća, a ruku koje skupljaju plodove zemlje sve manje.

„Dnevnice idu i do 100 maraka i da nije ljudi iz Šipova, ne znam šta bismo mi u Glamoču. To je veoma mali broj“, ističe Paštar.

No, zato su popisi korisnika Pučke kuhinje i socijalne pomoći poprilično dugački, a među njima ima i onih koji bi mogli obavljati sezonske poslove.