Dok je Edhema Čustovića, njegovog entuzijazma, ljubavi prema BiH i njenim mladim ljudima nade za budućnost na ovim prostorima neće nestati, a gradi se na obrazovanju i kompetencijama. Neumorno nam dokazujući da Australija nije daleko od BiH Čustović čvrsto korača već utabanom stazom na čijem kraju bi trebalo biti 10.000 mladih ljudi koji su uspjeli u životu kroz sjajne programe stipendiranja i podrške BH Futures Foundation.

„Svjetski, a naš“ Čustović je istraživač, biznismen i humanista, čovjek koji je primjer kakve ljude treba BiH da bi uhvatila korak s modernim svijetom, a nije nemoguće.

Ljudski.ba Nastavljate praviti sjajnu, pobjedničku reprezentaciju BiH kroz BH Futures Foundation, krajem augusta je dodatno ojačana, šta je to što ih privlači vama?

 Uvijek sam sretan kada primamo nove članove našeg tima koji stalno raste. Tu je novih 27 srednjoškolaca i 46 univerzitetskih studenata koji će biti dio našeg jedinstvenog programa za 2022. godinu. Vjerujemo da je obrazovanje cjeloživotan proces i da s pravom podrškom mladi u Bosni i Hercegovini mogu postići sve što žele. Kod nas oni ne dobivaju klasično stipendiranje. Mi srednjoškolcima pomažemo u razvijanju ličnih, profesionalnih i liderskih vještina, a studentima nudimo ono što ne uglavnom ne dobivaju na fakultetima. To je da istražuju i da iskustva stiću kroz saradnju s privredom. U ovom trenutku imamo partnerstvo s 30 kompanija koje su prepoznale ono što želimo raditi i zajednički stvaramo mlade ljude koji su izuzetno spremni za sve izazovnije tržište rada.

Ljudski.ba. Zadali ste sebi ambiciozne planove, kako ide realizacija?

Naš cilj je da do 2030 godine imamo 10.000 mladih obrazovanih ljudi koji će sa svojim kompetencijama biti sposobni postati nosioci razvoja BiH i stvaranja nove budućnosti zasnovane na znanju i sposobnostima. Kroz naše programe mladih istraživača, poduzetništva od 2016.  godine do najnovijih za 2022. godinu do sada je već prošlo nekoliko hiljada mladih ljudi. 

Ljudski.ba Gdje su oni sada?

Riječ je o studentima koji su, zahvaljujući našim programima stipendiranja i podrške u različitim oblicima naučili nove vještine, započeli samostalne biznise, otišli studirati na neke od najprestižnijih univerziteta na svijetu, dobili poslove u najboljim kompanijama u državi i unaprijedili sebe u svakom mogućem pogledu. Sve naše aktivnosti su usmjerene da talenat koji na ovim prostorima postoji kao i visok nivo inteligencije oblikujemo kroz najbolje prakse ne zadovoljavajući se samo time. Mi želimo da se takmičimo s najboljima u svijetu, a da smo na dobrom putu pokazuje naša saradnja s Massachusetts Institute of Technology koji je prvi u svijetu. Mnogi su mislili da je to nemoguće, ali mi smo uspjeli, a veliku zaslugu imaju i naši stipendisti koji su opravdali očekivanja.

Ljudski.ba. Znanjem se ruše granice, ovo je prava bosanskohercegovačka priča u kojoj nema nacionalnih barijera koje su kao uteg mladim ljudima u njihovoj spoznaji svijeta, posebno vlastite domovine?

Mi smo izvan politike koliko je to god moguće. Fokusiramo se samo na ono što je bitno za svakog čovjeka. Potenciranje tema koje se ovdje godinama politički protežiraju nikome ne donose ništa dobro. O njima se razumno može razgovarati kada niste gladni, kada putujete svijetom, kada imate kompetencije s kojima ste poželjni svugdje u svijetu i zato ta pitanja treba ostaviti za vrijeme koje dolazi. Do tada naš cilj je da mladi lakše dolaze do posla, da sami kreiraju radna mjesta, da budu mobilni, da prate i usvajaju nove tehnologije. Smiješno je da se studenti u BiH ne druže, da je Banja Luci Sarajevo dalje od Londona, ili obratno. Naš projekt ne poznaje nacionalnost, samo kompetencije, sposobnost, spremnost da se usavršava i napreduje. Mladi ljudi moraju biti spremni da budu građani svijeta.

Ljudski.ba: Nedavno ste bili u Banja Luci odakle ste s kolegom Brankom Blanušom poslali sjajnu poruku punu optimizma da se međuentitetske barijere mogu i moraju pomicati!?

Iako se prof Blanuša i ja poznajemo preko raznih kolega od 2016. godine, ovo je bio naš prvi susret uživo i moram reći da me nije iznenadilo što dijelimo toliko toga zajedničkog. Prof. Blanuša je podržao studente iz Banja Luke 2016. godine kada smo organizovali prvi kongres studenata i mladih profesionalaca u Sarajevu i kao rezultat toga upoznao sam mnoge sjajne ljude koje i danas nazivam prijateljima. Sada želimo ići korak naprijed da približimo kulture koje su nekada na ovim prostorima bile tako bliske, a danas se čine dalekim. Dogovorili smo se da radimo na nekoliko stvari. Jedna od najuzbudljivijih stvari će biti program interne mobilnosti između elektrotehničkih fakulteta u Bosni i Hercegovini. Pokušat ćemo razmijeniti na primjer 5 studenata iz Banja Luke i Tuzle, Sarajeva za jedan semestar i osigurati da im studij u drugim gradovima bude priznat na njihovim matičnim fakultetima. Vjerujemo da će ova inicijativa donijeti mnoge koristi, uključujući prilike za saradnju, kulturno usklađivanje i trajna prijateljstva.

Ljudski.ba Može li tome pomoći saradnja s vlastima u BiH, odnosno koliko s njima sarađujete?

Moram biti iskren da smo veoma oprezni kada je u pitanju svaka vrsta saradnje, jer želimo zaštiti multikulturalnost koju gradimo. Imamo svoju misiju i viziju i dobro nam ide. Vlasti imaju svoje vizije i bojim se da je u njima još puno negativnosti, da je obrazovanje prilično pogubljeno, mada ima tu i dobrih stvari.

Ljudski.ba. Ovo je finansijski i u smislu ostalih kapaciteta izuzetno zahtjevan projekat, znači li to da se oslanjate samo na međunarodne partnere?

U početku smo sve nosili moj brat i ja. Onda je krenula saradnja s međunarodnim partnerima koji su prepoznali potencijal i značaj programa. Danas je tu sve više domaćih partnera, uglavnom privrednika s kojima usko sarađujemo i što nas jako raduje. Mi smo 2020 kreirali program 1.000 puta 5 da okupimo 1.000 ljudi koji će s pet eura podržavati razvoj mladih ljudi. Danas imamo 1.200 donatora i ono što nas raduje tu je preko 400 njih iz BiH. Često se misli da takvi programi najviše zavise od dijaspore, ali nije tako. Puno je ljudi u BiH koji žele biti dio pozitivnih procesa i među našim donatorima ima ljudi koji nisu bogati ali žele podržati obrazovanje i usavršavanje mladih. To je bogatstvo BiH koje trebamo njegovati.

Ljudski.ba. Kada smo se već dotakli dijaspore, čini se da njen mali interes za predstojeće izbore pokazuje da se trend otuđen ja nastavlja, možemo li to promijeniti?

Veze se moraju graditi dubinski, nije više dovoljno računati da će dijaspora poželjeti ćevape i na tome graditi njen odnos s matičnom državom. Poruka s registracije birača je jasna, nema promjena koje se očekuju, ljudi dižu ruke, što ne znači da ih BiH ne interesuje, jednostavno oni žele vidjeti i ostatak svijeta. Moramo razvijati poslovni odnos i u njemu tražiti šansu za intenzivnije kontakte, dijaspora treba pomoći da se realizuje prenos tehnologija i znanja u BiH.

Ljudski ba. Vi ste čovjek koji rekli bi ljubomorno čuva i gradi odnos s domovinom, za sada je sve manje takvih ljudi, ili griješimo?

Ja sam bio i ostat ću nepopravljivi optimista i entuzijasta. Znanje je resurs koji trebamo iskoristiti da nas veže. Tradicionalni oblici veza nestaju, sve je manje porodičnih konekcija koje dijasporu vežu za BiH. Nove generacije su ljudi koji se sve više identifikuju sa zemljom i kulturom u kojoj žive i rađaju se. Podaci između dva popisa u Australiji su pokazala da je smanjen broj Bosanaca i Hercegovaca koji funkcionalno koriste maternji jezik smanjen za 10 posto. Njihov jezik je engleski. Sada 25 posto Bosanske zajednice u Australiji ne priča maternji jezik. To je signal da se i obrazovanje u BiH treba transformirati, da se barem na master ciklusima uvede studiranje na engleskom jeziku, jer prednost BiH može biti što ovdje obrazovanje još uvijek značajno jeftinije nego u svijetu. Ma kako nekome to zvučao idealistički, ali šansa BiH je da privuče strane studente, s tim da se naravno mora raditi i na osuvremenjavanju nastavnih procesa i opremanju univerziteta. 

Ljudski.ba Isplati li se to s obzirom da sve više školujemo ljude koji odlaze u inostranstvo?

Ulagati u obrazovanje se uvijek isplati. To što govorite traži i druge reforme. Mora se razmisliti o načinu stipendiranja u smislu da se vežu ljudi za ostanak u BiH. Apsurdno je proizvoditi kvalitetan kadar da bi ga drugi iskoristili. Vlast mora biti svjesnija u BIH. Postoje institucije i univerziteti koji napreduju i to je važno, ja i dalje vjerujem da BiH ima budućnost i da će reprezentacija 2030 biti pobjednička.