U obitelji Ćurković osvojene medalje se počinju podrazumijevati, jer gotovo da nema natjecanja u atletici u kojoj petero braće i sestara ne niže uspjehe. Na natjecanjima predstavljaju dvije zemlje, BiH i Hrvatsku.

Pred njima su osim državnih, europska i svjetska natjecanja. Svoju snagu za rad pronalaze u međusobnoj podršci i potpori obitelji, koja je, barem kada su u pitanju i otac i majka, prošli težak put do skladne i sretne obitelji.

Za tajnu njihovog uspjeha nema posebne formule. Oni su vrijedni, talentirani i nadasve uspješni. Od petero braće i sestara Ćurković, njih troje bili su ili su još državni prvaci u svojim atletskim kategorijama. Ne zato što su bolji od ostalih dvoje, već zato što za dvoje mlađih vrijeme u atletici tek dolazi. Na sportskoj sceni trenutno su najaktivnija Anna sa 94 osvojene medalje i Luka sa 124.

„On ima rezultate, već sada obara dosadašnje državne rekorde. O Anni da ne govorim. Ona je već viceprvakinja u svim disciplinama u kojima je nastupila - 60, dalj, troskok. Lucija je na zalasku neke sportske karijere, ide studirati, a i ona je bila prvakinja u svojoj disciplini, troskok i dalj. Marko i Jan tek dolaze“, govori Bojan Ubiparip, trener Atletskog kluba Brotnjo-Čitluk.

Anna i Luka treniraju od svoje šeste godine, tjedno 4 ili 5 puta. Međusobno su najbolja potpora, o čemu najbolje govore njihovi rezultati.

„Državna sam prvakinja na 60 prepone, 60 metara, skok u dalj, troskok i viceprvakinja na 100 metara. Kad smo mlađi, više se vidi talent, a kad smo stariji, više se vide rezultati tog treninga“, priča Anna za FTV.

Različite okolnosti mogu sprječavati sportaše u postizanju uspjeha, ali najvažnije od svega je preusmjeriti energiju na ono dobro i ono što će tek doći. Tako se i Luka nada da će, unatoč maloj ozljedi, biti potpuno spreman za Svjetsko prvenstvo u Kolumbiji: „Kad se ozlijedim, onda mi to daje neku veću motivaciju da što bolje skočim sljedeći put kad ozdravim“.

Nakon 20 godina ovisnosti, njihov otac Goran prisjeća se kako nije mislio da će jednog dana voditi miran obiteljski život. Slučajna prolaznica koja ga je pronašla u parku, na rubu života, pomogla mu je pronaći put zajednice Cenacolo u Međugorju, gdje je, nakon završenog programa liječenja od ovisnosti, ponovno počeo živjeti te upoznao suprugu s kojom sada ima petero djece: „Mi smo se svi pomirili s tim da ćemo od heroina umrijeti, da će nas naći u kanalu, u WC-u... Međutim, nije tako. Ja sam jedan od primjera da se iz droge može izaći i da se može vratiti nomalnim ljudskim vrijednostima“.

Vrijednostima koje znače ponovno rađanje, život i sve ono što nas drži na životu, a to je obitelj. Jer, kako kažu, bez međusobnog poticanja, bez iskrene i prave žrtve i odricanja - sada ne bismo imali o čemu govoriti. Jer njihov uspjeh počiva na njihovoj međusobnoj podršci i snazi koju dobivaju kao Božji dar kroz obitelj.