Selo Srednja Dragunja je prava vazdušna banja. Smješteno je između tri općine u BiH, Tule, Srebrenika i Čelića u podnožju planine Majevice.Tamo se nalazi jedan od rijetkih izvora mineralne vode koji je ucrtan u kartama Auistro – ugarske.Ovaj izvor je oduvijek okupljao ljude, pored njega su se organizovali vašari, ali je opet ostao prilično nepoznat i neiskorišten.

To bi mogla promijeniti inicijativa hadži Milana Vasiljevića, 79. godišnjaka koji je pokrenuo inicijativu da se izvorište obnovi. Interes je pokazala ambasada Austrije u BiH.

Sjeća se u razgovoru za Megafon.ba Vlaisavljević da je njegov djed pričao da su još sa dvora cara Franje čuli za ljekovitost vode i slali po nju kada se neko razboli. Bilo je to još davne 1914. godine a njegov djed je imao mašinu za vađenje vode.

Obratio se Vasiljević ambasadi Austrije u BiH. Pomoći će i kažu žao im je što se niko do sada nije sjetio ovoga.

U Dragunjama je do rata 1992 godine živjelo oko 400 stanovnika. Živjeli su od industrije i poljoprivrede. Sa izvora su se znali okrijepiti vodom, ali nisu mu pridavali veliku pažnju.Ustvari, neki su je koristili umjesto kvasca kojeg nije bilo u ratu, nosili su mineralnu vodui i pravili hljeb i uštipke sa njom.U stotinjak kuća danas tamo živi tek petnaestak porodica. Ostali su u inostranstvu.

Vjeruje se da mineralna voda iz Dragunja može biti okosnica razvoja ovog kraja jer postoje pretpostavke da se tu nalazi i termalna voda. Ta priča datira još od prije 50 godina kada je Srebrenih planirao rješavati vodosnabdjevanje. Došao je geolog školovan u Beču i Pragu Josip Beća i odmah pitao za ovu vodu.

Istina, on je pitao za selo Gasinčane kako se ranije zvala Dragunja. Kažu tu su se doselili ljudi iz Glasinca kod Romanije.Još tada je sa 90 posto sigurnosti tvrdio da bi se termalna voda našla ako bi se uradile bušotine. Do danas to nije niko uradio.

Vasiljević je tražio pomoć gradsjkih vlasti iz Tuzle, a spreman je da značajan dio novca prikupi od građana, Hrvata i Bošnjaka.