Nakon sastanka u Konjicu, lideri Trojke bi se trebali izviniti članu Predsjedništva BiH Željku Komšiću. Aplauzi koje ovih dana od članova i simpatizera Trojke dobiva ministar odbrane Zukan Helez jasan su znak da Komšić nikada, pa ni sada, nije bio dio problema u BiH. Za odbranu državnih interesa jednostavno nekada se mora i zagalamiti, s tim da treba imati na umu kako do sada u političkim pregovorima na visokom nivou još nije viđena vulgarnost iskazana u Konjicu.
Piše: ERNAD METAJ
Jasno je da razgovor između političkih lidera o budućnosti BiH ne bi smio imati alternativu. Baš zato je zdravom razumu teško objasniti dubinu jaza koji se stvorio između SDP-a i DF-a koji bi po prirodi stvari trebali biti čuvari istinskog bosanskohercegovačkog bića i duha. Nelogično je da predsjednik SDP-a Nermin Nikšić ima više zajedničkog sa predsjednikom SNSD-a Miloradom Dodikom, nego sa predsjednikom DF-a Željkom Komšićem. Ako ništa, Komšić je kulturniiji i uljudniji od kabadahije iz Laktaša.
Nije i ne smije niko iz Trojke osuditi Heleza jer je opsovao majku Dodiku kao reakciju na njegovo psovanje genocida. Sa psovkama iz Konjica se razbila zabluda kako se Dodik može promijenti ako ga političari iz Sarajeva ne budu vrijeđali. Šutjeli su iz Trojke i kada ih je novi koalicioni partner nazivao invalidnom SDA, a on je umjesto da pogne glavu od stida otišao korak dalje. Jednostavno u njegovoj glavi je čini se popuštanje znak slabosti, a u Bosni je još uvijek svako saginjanje prilika da mu se samo još "dublje i snažnije zabije".
Nakon što se u Konjicu pokazalo da prelazak iz kafane u hotel nije kraj "birtijske politike" u BiH, jasno je da su optužbe na račun Komšića da brani SDA bile utemeljene jedino u glavama onih koji su se dodvoravali predsjedniku HDZ-a Draganu Čoviću koji još nije dokazao da Bosni i Hercegovini želi dobro više od Dodika.
Nije Komšić branio SDA, ulaskom u koaliciju na državnom nivou branio je BiH. Da mu vlast nije važna po svaku cijenu DF je dokazao na federalnom nivou kada su njegovi ministri napustili vladu koju će kasnije oni čiji su ih ministri zamijenili uporno nazivati SDFA.
Lako je bilo napadati Komšića, jer ga ne gotive stranci, ne zato što je bio sa SDA, već što je pokazao da "pod pritiskom" ne popušta lako, pa nije smjela ni SDA. Da se razumijemo, ima Komšić svojih propusta i mana, baš kao i Helez, ili recimo njegov kolega u Predsjedništvu BiH Denis Bećirović. Helezu i Bećiroviću se barem javno ne zamjeraju te mane iako bi se moglo reći da su svojim dosadašnjim postupcima bliži Trojki "mrskom" narativu DF-a nego matičnom SDP-u i onome što lider te stranke sa kolegama iz NIP-a i Naše Stranke pokušava nametnuti kao novu političku paradigmu.
Kada Helez i Bećirović pokažu zube Dodiku, istina jedan konkretno, drugi saopštenjima, i kada se oni direktno ili indirektno referiraju na spremnost da se Bosna opet puškom brani, neće im se kao Komšiću zamjeriti da potenciraju nove sukobe. Bolje je da lideri Trojke priznaju svoj grijeh prema predsjedniku DF-a jer će u svojim redovima, kako je krenulo imati sve više "malih Komšića". Na kraju zar Komšić i Bećirović u Predsjedništvi ne vode istu politiku!?
Čini se da bi u ovom trenutku bilo važno da Komšić "pomogne" Trojki, baš kao što je pomogao SDA da se ne osokoli do kraja u spremnosti da interese države podredi uskostranačkim interesima od kojih samo pojedinci imaju koristi. Vrijeme je da svoj grijeh priznaju i stranci, posebno SAD jer se, kao što je pogubno bilo dovesti Dodika na vlast s tenkovima, moglo pokazati i podilaženje Čoviću da su istinski Hrvati jedino oni iz Hercegovine ili HDZ-a. Briga za sve ostale jednaka je upornosti Hrvatske da i pored lažnog smiješka Andreja Plenkovića novim partnerima iz susjedstva uz granicu BiH instalira radioaktivni otpad.
Dogovor nema alternativu. To je svakome normalnom jasno. Baš zato vrijeme je da se prvo dogovore SDP i DF. Samo zajedno mogu biti korektiv nacionalističkom ludilu u čijem zanosu državni ministri crtaju nove karte podijeljene BiH. Samo zajedno mogu se nositi sa suludim patriotizmom dojučerašnjih Dodikovih partnera koji sebe, ali i narod lažu da će opet odbraniti svaki pedalj BiH. Galamdžije koje su se zadovoljile sa 23 posto teritorije, svome narodu nisu tokom rata, a ni danas, ne misle dobro. Bosnu nisu i nikada neće sačuvati oni koji su prodavali puške da bi se branila. Isto tako ni RS neće sačuvati oni kojima je u genima šverc, kao što je popularni Mile Ronhill. Oni bi svačije dijete prodali da bi svome mogli osigurati par miliona. Sve stane u rečenicu da je bolje dati sinu milione iz budžeta nego da se drogira.
I da, strane sudije trebaju otići iz Ustavnog suda BiH, ali kada BiH bude sigurna i funkcionalna. Tačno je da krivca treba tražiti i u SDA koje je svoje stranačke kadrove ugurala u Ustavni sud BiH. Ni njima tamo nije mjesto, baš kao ni Vukoji iz HDZ-a.
