Nema konsenzusa u vođenju vanjske politike Bosne i Hercegovine. Ponovo je to pokazala sjednica Predsjedništva na kojoj je raspravljano o prijemu Kosova u Vijeće Evrope. Pitanje je i koji je naredni potez državnog ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića, koji će na zasjedanju Komiteta ministara Vijeća Evrope sredinom maja glasati o ovom pitanju.

Kako, ostalo je nepoznato. Jedno je sigurno, kako god glasao, nova politička kriza je na pomolu.

Ista adresa, jedna institucija. U njoj tri člana, tri mišljenja i isto toliko različitih glasova. Za, protiv, suzdržan. Na stolu, često tabu-tema – Kosovo, u planu taktička igra. Kako glasati, a ne pogriješiti.

„To jasno pokazuje da se mi nalazimo u situaciji koja je prilično koje je prilično problematična. Da smo imali situaciju da su neke zaključke izglasala druga dva člana, ja bih imala pravo veta, otišla u Narodnu skupštinu i zaustavila to“, poručila je Željka Cvijanović, član Predsjedništva BiH (SNSD).

„Nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje po ovom pitanju, dakle Predsjedništvo BiH uopće nije donijelo odluku“, objašnjava Denis Bećirović, predsjedavajući Predsjedništva BiH (SDP).

Konačnu odluku donosi Komitet ministara Vijeća Evrope. Pod bh. zastavom tamo je ministar Elmedin Konaković, a pred njim odluka: glas po ličnom nahođenju ili će ispoštovati partnere iz RS-a. On, za sada, bez komentara. No diplomatija je, ipak, vještina lukavog.

“On će izvući se i kazati ja sam shvatio da je glasanje u Predsjedništvu bilo kristalno jasno, nemamo određeni stav i onda ću ja imati stav koji će biti neutralnost“, smatra Slobodan Šoja, bivši bh. diplomata.

Pravila igre jasna, instrukcije moguće, a u najavi i posljedice. Ako Konaković, umjesto neutralnosti, izabere lični ili politički stav, slijedi nova runda – državne krize.

“Bilo kakva podrška bila bi ozbiljno kršenje procedura zato što Predsjedništvo nije dalo eksplicitan stav da neko može da podrži ovu ili neku drugu aktivnost na međunarodnom planu“, dodaje Cvijanović.

No, vratimo se korak unatrag. Parlamentarna skupština Vijeća Evrope prošle sedmice podržala je prijem Kosova, a bh. delegacija ostala podijeljena. Od 5, dva glasa za, dva protiv, a peta iz HDZ-a se nije pojavila na skupštini.

„U izvještaju stoji da konačan stav Komiteta Evrope, a ni Vijeća Evrope, ne prejudicira stav države da li priznaje Kosovo ili ne priznaje kao nezavisnu državu“, objasnio je Saša Magazinović, predsjednik Kluba SDP u Zastupničkom domu BiH.

I diplomatija je u tom smislu jasna. Različite političke opcije imaju pravo za različite glasove u ovom tijelu.

„I to je sasvim legitimno, ali kada imate Komitet Savjeta Evrope koje je tijelo koje je obavezujuće, e tog trenutka trebate imati samo jedan glas i on mora biti glas cijele države. Nama je sada jednostavan izbor, da li ćemo glasati politički ili državnički“, dodao je Šoja.

A politički, obično, bude prevaga. Diplomatija bez zakonskih okvira i bh. ambasadori po volji pojedinaca. I to je otprilike jedino oko čega su u BiH svi saglasni. Naravno, optužujući onog drugog.

„Nema veze sto se ova dvojica nisu dogovorili, ti ćeš raditi onako kako ja kažem. Pa ko si ti, ko si ti? Evo u EU mi imamo ambasadu, u UN ima neko drugi.. Je li to priča, je li to BiH koju žele naše kolege? Ako je to, ja sam in“, naglašava Cvijanović.

„Oni su djelovali bez konsultacija s Predsjedništvom BiH ili Ministarstvom vanjskih poslova BiH, s ciljem slabljenja kredibiliteta i međunarodne pozicije BiH. To je posljedica antidejtonske i antiustavne politike bh. entiteta RS zbog čega sve veći broj država uvodi sankcije separatističkim političarima“, izjavio je Nerkez Arifhodžić, diplomatski savjetnik Denisa Bećirovića.

Pitanje Kosova posljednje je u nizu onih o kojima bh. politika ne govori jednim glasom. Toliko daleko se ide da je od Kosova do Evrope lakše nego do BiH, jer sporazume iz Berlinskog procesa nikada nismo ratificirali. A to je čak i Srbija uradila. Raštimana vanjska politika i država sklona svađama. Pa makar one bile i tuđe.

„Svi jednog dana se probudimo jedno jutro, jedno lijepo jutro i kažemo jao što sam bio lud pa zašto mi ne bismo izgradili ovu državu na drugim temeljima, i da se nađemo negdje na sredini. Jer naći se na sredini znači naći se na najboljem i najbezbjednijem mjestu“, zaključio je Šoja.