Premijer Federacije Bosne i Hercegovine i predsjednik Socijaldemokratske partije (SDP) BiH Nermin Nikšić postom na društvenoj mreži Facebook podsjetio je jučer da se navršavaju 44 godine od kako je umro bivši predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito, naglašavajući da svako vrijeme ima svoje dobre i loše strane.

Činjenica je, naveo je Nikšić, da je Jugoslavija na čelu sa Titom većini nas pružila dosta dobroga i nosimo lijepe uspomene. Naravno, poštujem i one koji ne nose takva sjećanja, zapisao je.

- Učili su nas bratstvu i jedinstvu, ljudskost je bila važnija od nacije, svi smo podjednako radili za dobrobit društva i države, međusobno smo se poštovali, a još su nas više poštivali i sanjali da budu kao mi oni koji su danas daleko ispred nas.

Možda nisam realan, ali ja i danas sanjam Bosnu i Hercegovinu u kojoj ćemo imati svoje bosanskohercegovačko bratstvo i jedinstvo. Bosnu i Hercegovinu u kojoj ćemo svi biti ponosni pripadnici svako svoga naroda, ali u isto vrijeme ponosni Bosanci i Hercegovci, naveo je Nermin Nikšić.

No, postavlja se pitanje šta to sanja Nermin Nikšić, predsjednik SDP-a u tehničkom mandatu!? Sanja li nasljednike koji prije političkih angažmana nemaju ni dan radnog staža i koji nemaju dodira sa realnošću, a sutra bi trebali rješavati radničke probleme, a kojih je u redovima SDP-a previše?

Sanja li Nikšić nasljednika Srbina, poput velikog Bogića Bogićevića, čiji su izbor opstruirali upravo u redovima SDP-a BiH? Sanja li stranku koja neće biti ogrezla u korupciji i borbi za vlastite fotelje u vrijeme teške ekonomske situacije u kojoj se nalaze radnici, penzioneri i mladi koji svakodnevno napuštaju ovi zemlju?

Sanja li Nikšić bolju BiH s kadrovima koji su u politici iz vlastitog interesa, sitnog šićara i fotelja, galamdžija na društvenim mrežama koji svako malo potpiruju ionako uzavrelu situaciju kako bi skrenuli problem s važnijih tema?

Sanja li Nišič, nasljednik Lagumdžije, odlazak s političke scene, nakon čega će ga naslijediti bolji, dok iza ugla čekaju radikali koji nemaju veze sa socijaldemokracijom?

Sasvim je jasno da je na bh. političkoj sceni odavno ubijena ideologija, i da su fotelje najvažnije. To jasno dokazuje i propast Pokreta za Državu, političkog projekta koji je trebao ujediniti probosanske političare, a propao je upravo iz tog razloga. Ne možemo se oteti dojmu da sve miriše na dobro proračunatu matricu i potpis iz susjedstva.

Sasvim je jasno da će lokalni izbori u oktobru presuditi i Nikšiću i mnogim SDP-ovim kadrovima koji su zakazali ili pak otkrili pravo političko lice.

Čini se da je jedina slamka spasa da djecu učimo vrijednostima i principma te sopstvenim primjerom, te da čekamo da ove generacije izumru. Samo, problem je što su nasljednici političkih kameleona koji odlaze s političke scene još gori od učitelja!?