Odavno nije u javnost plasirana veća glupost nego medijska tvrdnja da je predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić ponizio državu i to, vejrovali, ili ne, jer se premijer Hrvatske Andrej Plenković nije želio sresti s njim u Predsjedništvu BiH. Oni koji hrabro izbace takav stav nisu neznalice, to bi im oprostili, to su zlonamjernici navikli na podanički mentalitet koji vodi ka izručivanju suvereniteta BiH susjedima.
Piše: BOGDAN BAUK (za Ljudski.ba)
Ne tako davno u španskoj Granadi Plenković se našao do Komšića. Čak su malo i proćaskali. Tada mu nije palo na pamet da napusti sastanak jer bi to bio politički skandal i nepoštivanje domaćina. Plenkovićev potez u Sarajevu zato nije šamar Komšiću, već dokaz da ne priznaje institucije BiH. Bez obzira na poruke razmjevanja to su pokazali i gosti iz EU koji su sa Plenkovićem došli u BiH i sastali se s Komšićem. Za njih on je institucija. Da je suprotno Plenković bi pošteno priznao da evropski put u BiH uopšte ne ovisi od toga ko će sjediti u Predsjedništvu BiH. Za razliku od toga budućnost naše države bi mogla ovisiti od toga.
Odavno je svima jasno da Čović već duže vrijeme opasno hoda po žici naginjući se na stranu Rusije i njenih planova na Balkanu što prvensrveno nije pršlo neopaženo u SAD-u. Pokušali su kreatori Dejtonskog mirovnog sporazuma suptilno opomenuti Čovića, ali nije išlo, pa je sada konfrotacija sa liderom HDZ-a otvorena do te mjere da se glasno najavljuje stavljanje na crnu listu.
Na žalost zaslijepljen problemom Komšića koji je najveća lična frustracija Dragana Čovića na tanak led je navukao i Plenkovića. Premijeru Hrvatske smeta Komšić, rijedak političar koji godinama traje a ne veže se za korupciju, ali se uz široki osmijeh slikao sa Nikolom Špirićem i Merinkom Čavarom koji su već na američkoj crnoj listi. Sa crnolistašima na slici je i visoka gošća iz EU Ursula von der Leyen koju interesuje samo vlastita politička karijera i koketiranje sa Orbanom, za što bi rado prodala BiH, čak i Rusima.
- Kao što su Sjedinjene Američke Države već napomenule, jedini legalni način da se odgovori na presude Evropskog suda za ljudska prava u vezi sa Predsjedništvom BiH je kroz ustavne amandmane. Drugi prijedlozi u dokumentu iz Laktaša bi ojačali postojeći neodgovorni sistem i pomjerili stranačku politiku u Bosni i Hercegovini ka oligarhiji, što je upravo pogrešan smjer za demokratiju u zemlji, poručio je Murphy.
Ma koliko Komšić bio „tvrd orah“ i za strane diplomate tvrdoglavo braneći koncept građanske BiH koji etno elite žele predstaviti kao put za majorizaciju u režiji Bošnjaka jasno je da ne mogu zaboraviti da se kao odgovoran državnik po pitanju agresije Rusije na Ukrajinu svrstao na pravu stranu. Da je umjesto njega u Predsjedništvu BiH bio Čović, ili aktuelna predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto glasanje u Predsjedništvu BiH na koje se naslanja i politika BiH u UN-u bilo bi upitno. Laiku je jasno da predsjednik SNSD-a Milorad Dodik „gura“ Izborbni zakon po Čovićevoj volji iako se ne dohvaća RS-a kako ne bi ostao sam na političkoj vjetrometini u BiH. Da je bio u mogućnosti Čović bi vjerovatno „pogurao“ Dodikovu viziju bosanskohercegovačke neutralnosti prema agresiji na Ukrajinu.
Bez Komšića u Predsjedništvu BiH postajala bi opravdana sumnja da bi nam danas kroz institucije defilovale proruske snage. Svoju ljubav prema Rusiji, osim trenutnog zatvaranja očiju i usta prema ratu u Ukrajini Čović je dokazao i ranije. Sjetimo se samo Valentine Ivanove Matvijenko, koja je rat u BiH nazvala građanskim, tražila ukidanje OHR-a i prenos vlasti na entitete. E njoj se Čović izvinio zbog pogrdnih poruka iz BiH, a kasnije i otišao u Rusiju da se sretnu. E zato je HDZ ustvari najveća reklama za Komšića koji će ipak svijetla obraza moći iako ne uspije u svim naumima reći: „Ako BiH ne bude mnogo bolja, imat ću utisak da sam se borio, ali nisam izborio“.
Ne treba zaboraviti da je svojevremeno aktuelni potpredsjednik Vlade F BiH i SDP-a BiH Vojin Mijatović hrabro podržao Komšića kada je očitao lekciju međunarodnim diplomatama u BiH kada se pojavio non paper kojim se planira podjela BiH. Za Mijatovića tada je Komšićevo pismo poslano u Brisel bio vrhunski potez u odbrani građanske i multietničke BiH, a trebao je prema njegovim tvrdnjama biti i za one koji se time samo busaju u prsa. U međuvremenu Mijatoviću je sjedište malo promijenilo gledište i teško će opet hvaliti Komšića.
Oni kojima je smetalo kafansko druženje SDA i SNSD-a sada ne smeta da po selima i na privatnim imanjima dogovaraju budućnost BiH. Zaboravljaju to i novinarski poltroni koji zarad sitnih interesa gazde zaboravljaju da su još žive ratne ideje koje nisu i ne žele jedinstvenu BiH.
Nije Komšić nikada ponizio BiH i sigurno je da za razliku od mnogih koji su ljubomorni na podršku koju ima u narodu to neće ni učiniti.. Svima bi u BiH bilo potaman kada bi bilo još Komšića. Zamislite BiH u kojoj bi se našao Bošnjak za kojeg bi većina Hrvata glasala, ili BiH u kojoj bi Bošnjaci dali povjerenje Srbinu. Na žalost to onima na vlasti još uvijek nije u interesu jer ovako je lakše da se krade.
Zato je dobro da je predsjednik NIP-a Elmedin Konaković malo povukao ručnu dajući na znanje da se izborna reforma ne može svesti samo na problem „Komšić“ jer to nije uslov EU za BIH. Uslov se presude Evropskog suda u Strazburu. Komšić i njegov DF demokratski pokušavaju tamo dobiti bitke i već im je dato za pravo pa Trojka ne bi smjela upasti u zamku Čovića i Dodika da im bez izmjena Ustava BIH isporuči još jednu blokadu, opasniju od mnogih do sada.
