Iz Hrvatskog foruma Sarajevo pozivaju europarlamentarku HDZ-a Hrvatske da podastre dokaze i dokumentira vlastite tvrdnje.

 -Gospođa Željana Zovko, zastupnica u Europskom Parlamentu ispred HDZ RH izjavila je polovicom prosinca 2024. godine sljedeće: "Kada je Hrvatska predavala aplikaciju, upisana je i činjenica da je 1,1 milijun putovnica izdano državljanima koji istovremeno imaju i putovnicu BiH. To znači da osim etničkih Hrvata, hrvatsko državljanstvo imaju Bošnjaci, Srbi i drugi građani susjedne zemlje..“  Uz to i sljedeće: „U Hrvatskoj je za vrijeme rata u BiH bilo smješteno više od 300.000 Bošnjaka. Većina je kasnije dobila državljanstvo i putovnicu, na osnovu starih izjava da se netko od njih ili njihovih izjašnjavao kao Hrvat.“

Ta je izjava došla kao veliko iznenađenje upućenoj javnosti, jer se ne slaže sa spoznajama koje o toj temi imaju ljudi koji poznaju period o kome gospođa Zovko govori, naime: 

-Za dokazivanje pripadnosti hrvatskom narodu u BiH praktički se od 1991 godine za primarni dokaz uzima krsni list Rimokatoličke Crkve. Mada zakon predviđa i druge vidove dokazivanja pripadnosti hrvatskom korpusu, samo je krsni list garant dobivanja domovnice odn. državljanstva RH. To će vam rado i ljubazno razjasniti svaka gospođa sa šaltera nekog od veleposlanstava ili konzulata RH u BiH i inozemstvu. Iznimke se prave za izvanredne sportaše, znanstvenike i umjetnike, kao i urgencijom iz Ureda Predsjednika RH. Nitko drugi iz BiH nema šanse da dobije hrvatsko državljanstvo. Izjašnjavanje, obiteljska povijest i angažman za interese hrvatskog naroda, sudjelovanje u suradnji dvije zemlje, bilo prošlo bilo sadašnje, iako slovo zakona to predviđa, tek je pomoćni kvazi-formalni uvjet. Po popisu iz 1991 u BiH je živjelo 835 tisuća rimokatolika, i oni su praktično svi dobili državljanstva Republike Hrvatske, a i njihovo potomstvo. Vrlo lako dolazimo do broja od jedan milijun pa i više. To otprilike znači da je broj sekularnih Hrvata ateističke ili agnostičke orijentacije, Hrvata muslimana, a pogotovo Bošnjaka, Srba i ostalih statistički zanemariv među državljanima RH iz BiH. U prilog tome govori i činjenica da nikada nije objavljen popis dvojnih državljana RH/BiH, pa čak niti onaj ljudi koji su navodno dobili državljanstva RH, a nisu priložili krsni list RKC. Čak niti onaj minimalni za Sarajevsku županiju. Niti je ikada formirano vladino povjerenstvo koje bi ispitalo stvarno stanje i donijelo zaključke i preporuke za postupanje, te se javno izjasnilo, ako se već javnosti osporava pristup tim podacima.

-Prilično je iznenađujuće da Gospođa Zovko iznosi podatke i problematizira pitanje koje u fokus stavlja činjenicu da je političkom odlukom malog broja ljudi i bez ozbiljnih konzultacija sa povjesničarima, zemljopiscima, etnografima, sociolozima i ostalim stručnjacima sa polja kroatistike, donijeta odluka da se hrvatski identitet u BiH reducira i derogira na status identiteta vjerske grupe. Pa se još nametne i kolektivni identitet tj. kolektivizam u suštoj suprotnosti sa vrijednostima zapadne civilizacije koja preferira individualizam, u kojem Hrvati briljiraju već stoljećima. Gospođi Zovko, a i Republici Hrvatskoj bi trebalo biti u interesu da što veći broj ljudi iz BiH koji nisu vjernici RKC, a imaju duboke veze sa Hrvatskom, njeguju hrvatsku kulturu i jezik, tamo posjeduju nekretnine, školovali su se i školuju u RH, neki čak posluju i dijelom godine žive tamo, i neodvojivi su dio hrvatskog svijeta, a i osjećaju se nerijetko Hrvatima, budu državljani RH. Reduciranjem na katoličku vjersku grupu se dovodi u pitanje status konstitutivnog naroda za Hrvate u BiH.

Narodi i nacije nisu vjerske grupe. Za vjerske grupe važe druga pravila političkog sudjelovanja i zastupanja. Izjava gospođe Zovko je zato svojevrstan auto-gol. Teško je povjerovati da je namjeran. Pored toga bi Hrvatska trebala težiti širenju sada već iscrpljene hrvatske društvene osnovice u BiH,  a ne baviti se njenom daljom degradacijom i marginalizacijom. Ta je osnovica reducirana na 350 tisuća rimo-katolika (manjak od 60%!). Za dio se čak i ne zna da li su stalno prisutni u BiH. Jedini način da ti ljudi dugoročno budu održivi, krenu putem rasta i napretka je stvaranje pozitivnog društvenog ozračja. To ozračje mora biti prijateljsko i naklonjeno prema svemu hrvatskom, a ne biti konfliktna zona.

-Rimokatolička Crkva je ni kriva ni dužna i ničim izazvana dovedena u situaciju da postane svojevrstan „komesarijat“ za identitetska pitanja. Da u ruke dobije moć da bude „vododjelnica nacije“ na teritoriju BiH. To je udaljava od njene osnovne misije, i otvara širok spektar mogućnosti zloporabe. Već 30 godina dobivanje krsnog lista pretpostavlja godinu dana katekumenata i pojavljivanje u crkvi svake subote i nedelje tijekom te godine, vjerovali u Boga ili ne, slagali se sa crkvenim učenjima ili ne. Takav način omasovljavanja Crkve ne bi trebao biti poželjan, jer neće polučiti rezultat. Da li je takav katekumenat uveden kao način da se odbije i rastjera većina ljudi koji bi zatražili krsni list u kontekstu dobivanja državljanstva RH? Da li je to pošteno i prema RKC? Mogućnosti čak i većih zloporaba su zastrašujuće. Gdje je tu postulat odvajanja Crkve i države koji je osnova svake demokracije, pa i one u Hrvatskoj? Da li je Republika Hrvatska nacionalna država hrvatskog naroda ili vjerska katolička država?

-Teza o 300 tisuća Bošnjaka prognanika koji su navodno dobili hrvatsko državljanstvo je jako „nategnuta“. Zna se da je većina bošnjačkih prognanika u Hrvatskoj otišla u SAD, Kanadu, Australiju i Novi Zeland u okviru imigracijskih programa koje su provodile vlade tih zemalja. Najveći broj se nalazi u St. Louisu, država Missiouri, SAD. Ako je netko slučajno i dobio hrvatsko državljanstvo, oni su sada državljani SAD i drugih zemalja gdje je bila njihova konačna destinacija. Poznati su samo slučajevi dodjeljivanja hrvatskih državljanstava ljudima koji su sudjelovali u ratu na strani vojnih snaga Fikreta Abdića iz humanitarnih razloga. I oni su također u međuvremenu postali državljani drugih zemalja. Pored njih i jedan broj Bošnjaka u Unsko-Sanskoj Županiji u vrijeme kada se nije znalo da li će Washingtonski i Daytonski sporazumi biti potpisani i uspjeti, da se markira teritorij. Ta praksa je prestala već 1996/97 godine. I većina takvih slučajeva je završila kao državljani Njemačke i Austrije sada.

-Barem 50 tisuća mahom urbanih Hrvata u BiH se po popisu iz 1991 nije izjašnjavalo kao rimo-katolici, pa i njih treba pribrojati među one koji su „propali kroz procjepe“ neadekvatne politike dodjele državljanstava i kao i većina bivših građana BiH završili u trećim zemljama, a dio ih je realno mogao ostati i kombinirati rad u obje zemlje.

Dodjela državljanstava RH je bio i ostao možda jedan od najjačih instrumenata „meke moći“ Hrvatske u BiH (soft power), a nije polučio niti približne rezultate koje je mogao, već ostaje točka nerazumijevanja, uskogrudih kratkoročnih interesa, politikantstva i mistifikacije.

Gospođu Zovko pozivamo da u okviru svojih mogućnosti javnosti predoči dokumente i spoznaje koji bi rasvijetlili ovu značajnu temu, ako ih posjeduje, poručuju iz Hrvatskog foruma Sarajevo.