Predsjednik SDP-a Nermin Nikšić je to konačno izgovorio. Za njega je član Predsjedništva BiH i predsjednik Demokratske Fronte Željko Komšić bivši drug. Razlog je, kako Nikšić tvrdi, Komšićevo netačno interpretiranje posljednjeg razgovora njih dvojice. Ipak svakome  ko poznaje političku scenu BiH jasno je da problem nije od jučer i da se iskrenošću ne može pohvaliti niko. Najveći gubitnik je BiH jer sujete u ljevici već godinama spašavaju nacionaliste.

Piše: BOGDAN BAUK          (Ljudski.ba)

Ujedinjena ljevica bila bi prema rezultatima izbora pobjednička struja u BiH, ali njenu snagu već godinama rasipaju sujete i sukobi pojedinaca. Nada da bi moglo biti drugačije pojavila se tokom 2017. i 2018. godine kada se skoro dogovorio zajednički nastup građanskih stranaka, ali je sve ostalo na dogovoru.

- Nama ‘desnica’ sa ovakvom ‘ljevicom’ nije ni potrebna. Mi smo sami sebi dovoljni da srušimo sve, izjavio je nakon još jednog debakla Komšić.

U SDP-u su se pravdali njegovom jednostranom kandidaturom za Predsjedništvo BiH, te nepristajanjem da se "ugasi" SDP stvaranjem novog zajedničkog političkog subjekta na čijem čelu prema mišljenju Komšića ne bi trebali biti ni on ni Nikšić.

U međuvremenu SDP je stalno prigovarao DF-u partnerstvo sa SDA koje je Komšić branio interesom države i očuvanjem NATO puta zbog čega je pozivao i SDP da se uključi u takav blok. U RS-u se probalo, u F BiH SDP-u su ipak bili draži oni koji su napustili SDA i napravili NIP. Umjesto ujedinjenja ljevice došli smo u situaciju da nas predstavnici građanskih opcija, svako iz svog ugla uvjerava ko je od nacionalista manje zlo za BiH.

- Možda sami sebe lažemo da je moguće razgovarati i mijenjati stvari s Dodikom i Čovićem, ili nas oni lažu da je moguće, ali smo odlučili pokušati. Preuzeli smo taj rizik.Nećemo sjediti u sigurnom okruženju svog ureda, svoga doma ili kafane i smišljati laži protiv neistomišljenika u ‘svom dijelu’ zemlje, a u patriotskom zanosu pljuvati one druge koji opet u ‘svom dijelu’ zemlje tako postaju još veći i važniji. Ako ne uspijemo nikad nam nije kasno opet se vratiti na ono što imamo i što nam ostavljate blokirane institucije, svađu, podjele. Dat ću sve od sebe da uspijem, poručio je sinoć Nikšić u objavi kojom je želio demantovati Komšićeve tvrdnje izrečene na BIR TV.

Podsjetimo Komšić je prigovorio Osmorci da se vlast mogla praviti i bez SNSD i HDZ-a tvrdeći da nije riječ o programskoj koaliciji.

- Nije mi odgovorio kada sam ga pitao zašto su nas izručili na pladnju SNSD-u i HDZ-u. Razumijem šta je vlast, kako se formira, ali zašto su to uradili?! Je li to naivnost, želja da se uđe u vlast, guranje od strane Amerikanaca i Britanaca, koji su to razlozi? To je jedna vrsta enigme, ali ne želim da vjerujem da postoje neki dublji motivi – kazao je Komšić.

Na prozivke da govori neistine Komšić, za sada ne odgovara. S druge strane Nikšić je ostao dužan javnosti zašto je "zbog partnera" uopšte išao kod Komšića. To bi bilo poštenije i korisnije od oproštajnog pisma "drugu".

Jalove rasprave o drugarstvu kojeg možda nikada nije ni bilo na ruku idu samo nacionalistima koji su bar za sada još jednom uspjeli sačuvati narativ o BiH kao podijeljenoj državi u kojoj se građanske stranke i dalje svode na predstavnike Bošnjaka, dok se Ostali čuvaju za eventualne kompromise, posebno kada je nekome važna ministarska fotelja. Tako se DF još drži SDA, a SDP-u su draži SNSD i HDZ.

Svima je jasno da je prije 10-ak godina Komšić napustio SDP zbog autokratije Zlatka Lagumdžije za kojeg je Nijaz Duraković proročanski predvidio da će biti grobar socijaldemokratije. Opravdana je zamjerka Komšiću što to odmah nije učinio kada je napustio sve funkcije u stranci već je pustio da zbog njegove pozicije urušavanje ide dalje. U to vrijeme Nikšić je bio generalni sekretar i zbog svojih ambicija nije se previše bunio, pa ni kada je bilo jasno da će otići i drugi prepoznatljivi kadrovi ove stranke Miro Lazović, Ivo Komšić i brojni drugi. Teže od šutanja tada Nikšiću je samo objasniti zašto se SDP pod njegovim rukovodstvom narugao Bogiću Bogićeviću gurajući ga da se valja u sarajevskom političkom blatu jer novi partneri ipak nisu bili spremni za konačni dokaz da Sarajevo ima snage nositi baklju multietničnosti.
Snažan građanski blok je mogao sačuvati obraz Sarajeva i još važnije povesti BiH nekim drugim putem tjerajući nacionaliste da i oni prave ustupke sa svoje strane. Ako je, a jeste Lagumdžija bio grobar SDP-a i pored njegovog ponovnog uzdizanja Nikšić i Komšić zbog ličnih sujeta nikako da se izmaknu od uloge onih koji uz pomoć Naše stranke eutanaziraju ljevicu. Ako je prije par godina i bio problem da neko drugi povede građanski front čini se da sada nema opravdanja. Komšić je dobio četvrti mandat u Predsjedništvu BiH i njegova politička karijera klizi prema zalasku. S druge strane Nikšić ne može više biti predsjednik SDP-a. 

S te strane čini se da bi put ka prijeko potrebnom ujedinjenju ljevice trebao opet biti otvoren, samo je pitanje postoji li istinski interes da se sačuva BiH. Teško je to učiniti sve dok se u njoj Bosanci i Hercegovci osjećaju kao u tuđoj zemlji jer ova je rezervisana samo za Bošnjake, Srbe i Hrvate, ali pod uslovom da se niko nikome ne miješa u njegov tor. Sve dok je tako s jedne strane će se paradirati na neustavni dan RS-a demonstrirajući "oružanu moć" kao preduslov da se odgovori nabavkom transportera i dugih cijevi po kantonima u FBiH.

Sa ovakvom ljevicom ostaje nam samo da pjevamo "Oj drugovi jel vam žao" samo što bi rastanak koji se primakao mogao biti bolniji i opasniji od  onog "drugarskog". Za BiH je ipak sigurnije kada Nikšić nabacuje Komšiću umjesto Dodiku, a radio je oboje.