Dok nas Lana Pudar i drugi talentovani mostarski sportisti redovno obraduju medaljama, politička stvarnost u ovom gradu već godinama je sumorna. Nije se mnogo promijenilo ni nakon izbora. Formiranje vlasti u HNK ne ide lako, a opet svjedočimo trakavicama između građanski orjentisanih stranaka. Stanje u HNK još jednom će svakog dobronamjernog čovjeka prema BiH podsjetiti koliko je važno da se građanska politička opcija ukrupni, a za što najviše odgovornosti nose SDP i DF.
Piše BOGDAN BAUK) (za Ljudski.ba)
Građanske političke opcije u BiH opterećene sujetama pojedinaca i matematičkim kalkulacijama često stvaraju sliku o sebi kao privjesku nacionalističkih projekata koji tri decenije svojom politikom pustoše plodnu bosanskohercegovačku zemlju.
Medijski prostor pun je međusobnih optužbi da je DF "čuvar" SDA, ali i priče o "izdajnicima" iz Trojke u kojoj najveću odgovornost nosi SDP koji su HDZ-u i SNSD-u osigurali kontinuitet moći usmjerene na rastakanje BiH. U HNK SDP i DF imaju priliku opet biti zajedno. Da se ne lažemo, to neće radikalno promijeniti, ili popraviti stvari u ovom kantonu, niti u BiH, ali bi moglo dodatno odškrinuti vrata novom pragmatizmu građanskih stranaka čiji najznačajniji predstavnici, bez obzira na "lutanja", još uvijek jesu SDP i DF.
Sada će već pune dvije godine od kada je potpredsjednik SDP-a Vojin Mijatović javno apelovao na predsjednike SDP-a i DF-a Nermina Nikšića i Željka Komšića da naprave odlučan korak kako bi počeli spajati krhotine u koje je veliku ideju socijaldemokratije na ovim prostorima razbio narcisoizam, ali i kleptokratska vladavina Zlatka Lagumdžije. Mijatović je, bez obzira na različita spočitavanja i traženje manjkavosti njegove ideje, o "velikom SDP-u" kao garantu normalne građanske BiH u oba entiteta bio u pravu tvrdeći da od poteza njegovog i lidera DF-a zavisi kako će izgledati BiH nakon 2022. godine.Uz to Mijatović je jedan od rijetkih iz SDP-a koji je podržao Komšićevu novu uspješnu kandidaturu za člana Predsjedništva BiH.
Snage i mudrosti da se prevaziđu razlike nije bilo, čemu su u mnogome kumovali i brojni stranački uhljebi s obje strane koji na političkoj sceni opstaju isključivo zahvaljujući dodvoravanju šefu, ili koketiranju sa nacionalizmom. U velikoj građanskoj opciji mnogi bi se jednostavno utopili. Male sitne šićardžije u građanskim strankama samo su bile dodatni kotač nacionalističkoj ideologiji da uz pomoć "svojih" medija godinama uspješno razbija bilo kakvu priču o jačanju građanskog bloka poput jahorinske inicijative, nade iz Neuma da SDP i DF mogu biti brana nacionalistima da po svojoj volji kreiraju Izborni zakon. Pokret za državu je posebna priča koja je velikim dijelom propala jer sarajevske politike ne mogu još prihvatiti da građansko nije jednako Bošnjačko. Umjesto da se slavi što konačno imamo Srbe i Hrvate u NSRS iz građanskih opcija nezadovoljni Bošnjaci su okrenuli priču o talovima s Dodikom.Ali to je druga tema, vratimo se HNK i Mostaru.
Ova "kritična" tačka u BiH ako bude mudrosti mogla bi postati ono što je uvijek trebala biti, mjesto razumijevanja, tolerancije i multikulturalnosti. Nigdje se kao u Mostaru, dijelom zahvaljujući volji međunarodne zajednice trenutno ne nudi šansa za novu politički pragmatizam i "guranje"građanske ideje.SDP i DF zajedno bi mogli biti dobra protuteža HDZ-ovoj dominaciji u Mostaru, ali i okidač za razvoj političkog pluralizma među Hrvatima. HDZ 1990 koji predstavlja još jedinu branu novom partnerstvu Čovićeve i Izetbegovićeve armije u Mostaru mogao bi dobiti na značaju.
Vrijeme je za "svježu krv" kako je tvrdio predsjednik DF-a u vrijeme kada je bio spreman opet praviti novi SDP, ali da predsjednik ne budu ni on ni Nikšić.Vrijeme je da daju povjerenje svojim snagama u Mostaru koje bolje vide od Sarajeva šta je potrebno njihovom gradu. Da bi se to desilo likovi poput potpredsjednika F BiH Igora Stojanovića čije izjave niko ozbiljno ne shvata, ili facebook boraca iz DF-a moraju prestati sa doljevanjem ulja na vatru koje bar za sada ne služi ničemu osim ličnoj promociji.
Ako je Dragan Čović spreman uključiti se, a sumnjamo da do sada nije bio, u mostarske razgovore, onda isto trebaju uraditi Komšić i Nikšić.Mostar im nudi šansu, ne samo da poprave odnose u HNk, već da grade partnerski odnos na cijelom prostoru BiH.U suprotnom građanske opcije rizikuju da postanu saučesnici nacionalističkih politika koje etničku pripadnost stavljaju ispred svega. U takvoj politici Mijatović će svako malo umjesto slavljenog Bosanca i Hercegovca biti nazivan četnikom, a Komšić i Hrvati koji nisu po mjeri Dragana Čovića će i dalje biti prozivani kao "nelegitimni".
Ma koliko se mnogi opirali tome u BiH uspostavljena nova politička realnost. U kojem će se pravcu razvijati ovisi od mudrosti građanskih opcija koje moraju shvatiti da se samo sa SDA ne brani BiH, niti se ista mora rušiti sa HDZ-om. Ako SDA nije izdala BiH dok je bila u "talu" sa HDZ-om zašto bi to trebao neko drugi. I najvažnije Dragan Čović je već pokazao da je spreman progutati gorke pilule. Tamo gdje nije mogao pobjeći od DF-a znao je "zažmiriti". I da se ne lažemo, HDZ bi opet najradije sa SDA, ali Zapad to ne želi. ko hoće može vidjeti da bez jake SDA može slabiti i uticaj HDZ-a. Za početak paritet u Vladi HNK bi bio korak naprijed,. U suprotnom Bošnjaci bi opet mogli "pasti" na spin nacionalista da je dominacija jednog naroda neophodnost legitimno predstavljanja.
S druge strane ne treba zanemariti ni krhku većinu u Parlamentu F BiH što ne bi trebao biti interes Nermina Nikšića. Za njenu čvrstinu DF mu treba kao partner, a ne kao "smrtni neprijatelj".
U međuvremenu treba nastaviti hapsiti krimnalce, bez obzira na nacionalnu pripadnost.
