JVlada Federacije BiH je na prijedlog Federalnog ministarstva finansija donijela zaključak kojim se utvrđuje prijedlog za imenovanje Jelke Milićević za zamjenika direktora Agencije za bankarstvo Federacije BiH, na period do isteka mandata zamjenika direktora koji je razriješen, a koji je bio imenovan Odlukom Parlamenta FBiH.

Vlada će Parlamentu Federacije BiH dostaviti Prijedlog odluke o imenovanju zamjenika direktora Agencije za bankarstvo FBiH, radi imenovanja.

Direktora i zamjenika  Agencije za bankarstvo Federacije BiH, po prethodno provedenom postupku javnog natječaja u skladu sa zakonom, na prijedlog Vlade Federacije imenuje Parlament Federacije BiH na razdoblje od četiri godine, uz mogućnost imenovanja na dva uzastopna mandata – navedeno je u članku 22. stavak (2) Zakona o Agenciji za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine.

Iako je bila komandant Štaba civilne zaštite u koroni Miličević se za razliku od direktora Civilne zaštite i federalnog premijera  izvukla na sudu u aferi "Respiratori".

Prenesen je u pravosnažnoj presudi dio žalbe Tužilaštva “da sredstva isplaćena sa budžeta u svojoj svekupnosti nužno predstavljaju očigledno nesavjesno postupanje optužene“, ali Optužba, kako je zaključeno, nije van razumne sumnje dokazala znanje Miličević za šta se izdvajaju sredstva – niti kroz naloge koje je potpisivala, niti kroz eventualno kasnije saznanje iz materijala koji su istoj bili dostupni kroz sjednice Vlade.

U ovoj presudi Vijeće dijeli stav prvostepenog suda da nije dokazano da je Miličević znala da Novalić, Solak i Hodžić provode nezakonit postupak javne nabavke, niti su je o tome informirali, niti je to mogla zaključiti iz službenih informacija koje su joj u to vrijeme bile poznate iz dokumentacije.

“Apelaciono vijeće nalazi da se svojevrstan nemar, propust, odnosno izostanak proaktivnosti optužene, ne prelazi prag standarda kakav bi bio potreban za ulazak u inkriminisanu zonu, shodno bitnim obilježjima krivičnog djela ‘nesavjestan rad u službi’“, jedan je od zaključaka presude.

Vijeće podsjeća da učinjenje ovog krivičnog djela mora biti po intenzitetu i značenju “do te mjere nesavjesno da je nesavjesnost očigledna.“ Nesavjesno postupanje, navodi se dalje, samo po sebi još nije dovoljan osnov za osuđujuću presudu, ukoliko nije takvog intenziteta da postane očigledno.