Rasprodaja državne imovine u Republici Srpskoj uzela je maha. Više niko sa sigurnošću ne može da utvrdi koliko je novca od prodaje nestalo bez traga. Sve se radi pod izgovorom da je to za dobrobit građana ali tu dobrotu od miliona koji se sliju u budžet Srpske građani do sad nisu vidjeli.

U Pravobranilaštvu BiH trenutno je aktivno više od 1.200 predmeta koji se odnose na zaštitu državne imovine u Bosni i Hercegovini. 

Bivši pravobranilac BiH Mlađan Mandić kaže da državnu imovinu niko ne štiti nego se krčmi.

„Ne radi se ovde o patriotizmu i velikoj galami i vici oko državne imovine radi se o čistoj pljački. Ja sam bio 11 godina praobranilac BiH i najviše problema sam imao zbog tajkuna. Političari pokušavaju da na bilo koji  način iskoriste pravnu prazninu jer nema zakona o javnim dobrima i da do donošenja tog zakona opljačkaju što više mogu“, kaže Mandić.

- Baš ta pravna praznina, koje ne manjka u BiH, i održava ovoliki stepen korupcije, smatraju stručnjaci.

 Ono što još uvijek ostaje pod upitnikom je to kakva će biti sudbina velikih državnih projekata kao što su rasprodaja zemlje na Jahorini, gradnja aerodroma u Trebinju, hidroelektrana na Drini ili izgradnja plinovoda prema Srbiji. Njihova realizacija za sad je onemogućena zbog Zakona o zabrani raspolaganja državnom imovinom.

„Mislim da ovde više nije pitanje državne imovine toliko koliko javnih dobara,posebno se to onosi na Jahorinu koja u vizuri naše vlasti ima nedorečen status. Nemamo zakon kojim bi raspolaganje  ovim dijelovima javnih dobara državne imovine imali transparentanproces na koji se način to ustup“, smatra Slaviša Raković, ekonomista.

Kontrola nad državnom imovinom Republike Srpske, koja će vremenom sve više i češće ići na licitaciju, osnovni je razlog što predsjednik Srpske Milorad Dodik svako malo zaprijeti kako se neće dvoumiti da proglasi samostalnost Republike Srpske ako visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Kristijan Šmit donese Zakon o državnoj imovini.

I upravo takvi uslovi često su se čuli i u skupštinskoj sali na posebnim sjednicama koje su i organizovane da bi se zaprijetilo Šmitu ili strancima. Međutim ono što mnogi propuštaju da se zapitaju jeste odakle pojedincima toliki milioni da kupuju državnu imovinu i hoće li iko ispitati porijeklo novca.

„Sve dok ne budemo imali taj zakon i dok ulagači ne budu u stanju da dokažu porijeklo novca s pravom se sumnja da se radi o novcu koji je stečen na nezakonit način jer postavlja se pitanje kako neko može da stekne toliku količinu novca odgovor je da je moguće u pravno neuređenoj državi“, kaže  Milanko Mihajilica, poslanik PDP u NS RS.

I na kraju, kad se podvuče crta, ostaje pitanje šta će ostati od državne imovine i da li ćemo imati prirodna bogatstva. Struka kaže da nam treba pravna država u kojoj će se institucije osloboditi partokratije i korupcije ali postavlja se pitanje da li je to uopšte moguće, prvo zamisliti, a onda i sprovesti u djelo.