Nijedna banka u RS-u nije spremna dati kredit Vladi ovog entiteta. Priznao je to predsjednik RS-a Dodik. To je posljedica američkih sankcija. Zadužena Vlada je u obruču bez izlaza, a entitet na korak do finansijskog kraha. Rušenje i podrivanje države došlo je na naplatu.
RS tone sve dublje u ekonomsku krizu. Novca nema. Na teretu više od milijardu maraka duga. Američke sankcije su na snazi, pa nema ni kredita. Iako Vlada negira da je došla do zida, predsjednik RS-a Milorad Dodik priznaje: „Nema nijedne banke u RS-u koja je spremna ili iz straha od Amerikanaca ne smije da sarađuje s Vladom RS-a. Jedna zemlja je izdvojila novac da nam to pomogne, ali zbog blokade koju su učinili Amerikanci - mi taj novac ne možemo da doznačimo na naše račune“.
Izlaza nema. Panika primjetna. Za nastalu situaciju Dodik krivi ambasadora SAD-a. U nizu ustaljenih uvreda i kritika, ide korak dalje: „Murphy predstavlja one koji su spremni da ubijaju. Američka politika nije bila baš ona koja nije tako rješavala u svijetu. Preostalo mu je još to da uradi i da negdje da nalog ili se saglasi s nekim njihovim službama“.
Istovremeno, Ambasada SAD-a već danima postavlja isto pitanje: Gdje je novac? U traženju objašnjenja, čita se i dio odgovora. Podsjećaju da je Dodikova porodica i njima bliske firme preko institucija RS-a dolazila do ugovora, tendera, povlaštenog tretmana i poticaja. Sudeći prema kontinuiranom pritisku, Amerika bi još jednom mogla odgovoriti sankcijama, kaže ekonomska ekspertica Svetlana Cenić: „Ko će biti na listi? To će možda biti neko ko je potpisivao ovaj ugovor koji kriju sa Kinezima - i ta firma je na OFAC-ovoj listi. Znači, može biti tako nešto. A koje druge sankcije? Pa, nema većih sankcija ako ne mogu da se zaduže na inostranom tržištu“.
„Američka ambasada želi ili misli da je to oblik i način na koji može da pomogne građanima RS-a u smislu privođenja racionalnom ponašanju ljudi koji su u vlasti“, navodi ekonomski analitičar Zoran Pavlović.
Dok se vlast zadužuje, novca nema za socijalne usluge i subvencije – ali, ipak, troši. Neopravdano.
„Evo, vidite koliko je ljudi otišlo u Pariz. Imamo pet predstavnika - i njih čitave svite. Milorad Dodik se slika sa krpicama nekakvim ili zastavama, sjedi tamo, otputovao je avionom - čije su to pare?“, pita Cenić.
Građani - zahvaljujući kojima troše, kupuju, plaćaju po želji i vladaju – uglavnom šute. Jedni u borbi za egzistenciju, drugi, ipak, uz vladajuću politiku. Bez obzira na cijenu.
Pogrešni, često skandalozni, opasni potezi vlasti RS-a ciljali su na državu, a na koncu presudili sebi.
„To su sve populističke priče za neuki narod koji je ostao da živi u BiH. Ono što je suština je da mi moramo stvoriti uslove da naša djeca i unuci ostanu da žive u ovoj zemlji jer ovo je najljepša zemlja, s mnogo pametnim ljudi, ali malim brojem i, nažalost, s najgorom vlašću koju je ovaj narod mogao da izglasa“, poručuje Pavlović.
