Skupina roditelja mostarskih brucoša pismom se obratila javnosti kako bi izrazili nezadovoljstvo odnosom Zagreba prema njihovoj djeci. Oni tvrde da studenti koji završe tri godine arhitekture na Sveučilištu u Mostaru ne mogu upisati studij na Zagrebačkom sveučilištu, te da je time 9 tisuća maraka koliko košta tri godine studija u Mostaru bačeno u vjetar. Njihovo pismo prenosimo u u cijelosti:

-Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu u srijedu 27.rujna izbacio je rang listu upisanih studenata na diplomski studij Arhitekture i urbanizma. Upisna kvota broji 135 mjesta, a ispod crte ostala su 62 mlada arhitekta. Događa se, zar ne? Svi smo bili studenti, prolazili, padali, pokušavali još jednom, pa još jednom i tako, vrlo često, u nedogled. Dio života rekli bi mnogi. Pitamo se je li i kod ovih upisa ista stvar ili se u nekom od ovih grmova krije pokoji zec?!

Oni koji su malo duže u ovom svijetu na rezultate ovih upisa nisu reagirali nevjericom, a među zagrebačkim studentima odavno se ukorijenila priča kako na njihovo Sveučilište i ne dolazi previše studenata sa strane.

Ipak, za one koji nisu baš upućeni, objasnit ćemo malo bolje. U Republici Hrvatskoj djeluju tri preddiplomska studija Arhitekture i urbanizma. To su studiji u Zagrebu, Osijeku i Splitu. Od akademske 2017./2018. god. Mostar pokreće i svoj studij arhitekture, kako stoji na mrežnim stranicama Fakulteta građevinarstva, arhitekture i urbanizma, “uz punu podršku Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu”, čime se broj hrvatskih studija u ovoj branši penje na čak četiri. Diplomskih studija i dalje ostaje duplo manji broj, odnosno djeluju samo oni u Zagrebu i Splitu.
Pitamo se je li se i onda na stolu vrtila priča što će biti s onim studentima iz druga dva grada ili se ipak u tom trenutku vrtio samo novac!?

Slična priča uzdrmala je javnost i kad se radilo o upisima na diplomski studij u Splitu, gdje su se tamošnji studenti bojali ogromne konkurencije koja je stizala sa susjednih fakulteta, a jedini uvjet bile su ocjene. Zagrebačka katedra ipak od svojih studenata kao uvjet za upis traži i portfolio. Sad slijedi najzanimljiviji dio.

Mostarski studenti čije su radove tri godine ocjenjivali, i to vrlo često odličnim i vrlo dobrim ocjenama, zagrebački profesori koji su predavanja na mostarskom sveučilištu držali vikendima intenzivnim radom pri kojem ovim studentima nije ostajalo puno prostora za odrađivanje traženih korekcija, pridavanja pozornosti drugim kolegijima i da ne nabrajamo dalje, sad su isti ti sveučilišni zagrebački profesori na njihove predane portfolie, jednoglasno rekli “NE”.

Znači li to da mostarsko znanje, naglasit ćemo i najskuplje mostarsko znanje jer se školarina na ovom studiju rangira kao jedna od najskupljih u Mostaru, prestaje vrijediti izvan granica Bosne i Hercegovine ili su isti ti profesori preko ljeta drastično promijenili svoja mišljenja i kriterije koje mladi arhitekti trebaju zadovoljiti?!

Drugo pitanje upućeno izravno Sveučilištu u Mostaru glasi: “Jeste li negdje na upisnim materijalima za prvu godinu preddiplomskog studija Arhitekture i urbanizma naglasili roditeljima, koji su jednu godinu svom djetetu platili čak tri tisuće maraka, da isto to dijete za tri godine kad pokuša upisati studij u Republici Hrvatskoj ima svoje mjesto na rang listi, ali ispod crte?!”

Mladi studenti ističu kako od njih dvadesetak troje studenata je upalo, a među ovim ostalim koji im mašu ispod crte je i dobitnik Dekanove pohvalnice. Vjerujemo da je onda i dekanica Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije u Mostaru polaskana ovim rang mjestom.

Također, nadodaju da je njihova glavna želja izlaska u javnost s ovom temom upravo upozorenje tim mladim generacijama koje će makar imajući ovo znanje možda na dan izlaženja njihovih rang listi biti manje povrijeđeni nego što su oni danas.

Teško je odbaciti tri godine rada, truda, mostarskih profesora preko tjedna, a onda kampiranja vikendima s onim zagrebačkima od 8 ujutro do 8 navečer. Teško je i otvoriti tu rang listu i znajući da ste dali sve što ste mogli, profesor koji je prije par mjeseci govorio “Čestitam, kolega!” danas ipak kaže “Ne.”/HMS/