U okviru ovogodišnjih Šopovih dana na Plivi koje dvadeset i prvi put zaredom organizira HKD Napredak sa ciljem da se o Šopu u Jajcu u kojem je rođen prije 118 godina oživi sjećanje na ovog čudesnog pjesnika, gostovao je njegov unuk Stjepan Adrian Kostre.
On je o Šopu govorio iz vizure dječaka koji je odrastao svjedočeći njegovom životu i stvaralaštvu. Premalo nažalost Šopa danas ima u Hrvatskoj, a najbolje kaže kotira ondje odakle je, u Jajcu i Bosni i Hercegovini.
Ovogodišnja manifestacija u čast jednog od najznačajnijih pjesnika dvadesetog stoljeća u gradu velikog slapa, kako je Jajce nazivao, posebna je u odnosu na ostale. Prvi se put o Nikoli Šopu govorilo iz ličnog ugla te svjedočilo o životu pjesnika prikovanog za krevet koji je u iznajmljenim stanovima pisao čudesnu poeziju. I tokom posjeta od brojnih je znamenitih ljudi, kaže njegov unuk, tražio da ga ne zovu pjesnikom nego profesorom, jer pjesnici su, govorio je, ljudi bez zanimanja.
"Znam da sve te priče koje o njemu postoje da su istinite i ne mogu se nadiviti čovjeku koji može provesti život skoro trideset godina prikovan za postelju da tako nešto stvori kao što je stvorio Nikola Šop", kazap je Stjepan Adrian Kostre.
A njegovo svjedočenje, kao, uostalom, i dvadeset prvi Šopovi dani na Plivi, uz rodnu kuću, spomenik, ulicu te školu koja nosi njegovo ime vraćanje je duga Nikoli Šopu.
"Odužilo velikom pjesniku koji je volio svoj grad Jajce, o njemu pisao i dolazio u grad Jajce kada je bio u invalidskim kolicima, sjedio kod vodopada i osluškivao šum velikog slapa", priča Tvrtko Zrile, hroničar Jajca.
"Iznova se vraćamo Šopu koji je inspiracija i brojnim danas generacijama jer i ove godine, ovaj puta na području čitavog kantona smo napravili literarni natječaj vezan za Šopa i stiglo je na desetke, rekao bih stotine radova", navodi predsjednik HKD Napredak Jajce Franjo Leovac.
"Jer Nikola Šop je zaista pisac, pjesnik koji nas na neki način obavezuje i na sjećanje i na jednu vrstu posvećenosti poeziji", naglašava književnica Tanja Stupar Trifunović.
Jer Šop je pisao o običnim stvarima, družio se sa Isusom, zbog čega za života nije mogao izbjeći osude.
"U početku kada se stvorila ova nova hrvatska država Šop je ajmo tako reći vrlo dobro kotirao, jer su se onda vadili svi oni koji su bili zatomljeni za vrijeme Jugoslavije, pa je Nikola Šop dobio uliicu u Zadru i Velikoj Gorici i na tom je zamrlo", dodaje Kostre.
A u Bosni i Hercegovini i Jajcu Šop ima poštansku marku, na novčanici je od stotinu konvertibilnih maraka, a svake godine u oktobru pjesnici u Jajcu ožive sjećanje na profesora-pjesnika koji, konačno, u vlastitoj umjesto u podstanarskoj sobi bez osude nastavlja druženje sa Isusom.