U Zagrebu je ostao do 1961., da bi te godine prešao u Sarajevo. Međutim, opet se vratio u rodni grad 1964. godine.
Adem Čejvan, bosanskohercegovački filmski i pozorišni glumac, ostvario je veliki broj pozorišnih i filmskih uloga od kojih se izdvajaju uloge u filmovima: Lisice, Krste Papića (1969.), Seljačka buna (1973.), Vatroslava Mimice (1975.), Ovčar, Bakira Tanovića (1971). i Polenov prah, Nikole Stojanovića (1974). Kao pozorišni glumac radio je u Banjoj Luci, Beogradu, Zagrebu i Sarajevu. U TV-dramama se pojavljuje od 1956. godine ostvarujući sjajne uloge markantnih likova u ostvarenjima "Nepokoreni grad", "Odbornici", "Frontaš", "Pucanj u šljiviku", "Putevi i stranputice".
Adem Čejvan je bio osnivač susreta za glumce koji su se održavali u Banjoj Luci, a trajali su od 1981. do 1987. godine pod nazivom "Susreti za glumce u maju".
Čejvan je rođen je u Banjoj Luci, 1927. godine, tu je završio Trgovačku akademiju. No, ljubav prema glumi je prevagnula i on je cijeli svoj život posvetio umjetnosti. Na banjalučkoj pozornici prvi put je igrao od 1951. do 1953. godine. Kao sekretar SKOJ-a Drugog kvarta u Banjoj Luci, Adem Čejvan je preuzeo jednu od uloga u drami “Sabit-aga” koju je napisao Ćamil Sijarić i tako je krenulo. Čejvan je u toj predstavi dobio ulogu naprednog sina partizana. Tako je počela njegova glumačka priča.
U jednom intervjuu koji je vodio sa novinarem Nenadom Pejićem 1987. godine ispričao je kako je tih godina kada je on počinjao Sarajevo bilo ljubomorno na Banju Luku, te da su im Sarajlije odnijele radio stanicu koja je bila prva u Bosni i Hercegovini. Kako je tada kazao Čejvan jedno od prvih pozorišta bilo je banjalučko, a Sarajevo je odvelo sve banjalučke prvake, pa i najbolje igrače „Borca“.
Odlazio je i vraćao se rodnom gradu. Iz Banje Luke je 1954. godine otišao u Zagreb gdje je odigrao briljantne uloge.
Na sceni Hrvatskog narodnog kazališta tumačio je širok raspon uloga iz strane i domaće književnosti što ga je i afirmiralo. Usporedo je studirao na Kazališnoj akademiji kod Branka Gavele. U Zagrebu je ostao do 1961., da bi te godine prešao u Sarajevo. Međutim, opet se vratio u rodni grad 1964. godine, da bi 1969. otišao u Jugoslovensko dramsko pozorište u Beogradu.
Glumio je u serijama “Povratak otpisanih”, “Vuk Karadžić”, “Bolji život“.
Legendarni Banjalučanin umro je u Ljubljani 5. novembra 1989. godine.
