Područje Unsko-sanskog kantona dobro je znano kroz istoriju po starim gradovima, a činjenica da se to područje zove Krajina i da je to bio krajnji dio Osmanskog carstva ukazuje da je u toj obasti trebao biti izgrađen veliki broj starih gradova koji su najčešće služili kao utvrde.

Sokolac je bio dio lančanog sistema odbrane koji se nastavlja i u susjednoj Republici Hrvatskoj. Na vrhuncu je po broju gradova i kula obuhvatao više od 50 građevina na vrlom malom prostoru.

Taj kontinuitet pravljenja utvrda na ovom području bio je prepoznatljiv, kao što je područje današnjeg starog grada Sokolac, gdje su još ranije pronađena uzvišenja, gradine i ostaci iz brozanog doba što se vremenski podudara sa gradnjom sojenica.

Kako je pojasnio u razgovoru za Fenu historičar i direktor Muzeja Unsko-sanskog kantona Dino Dupanović, to nam govori da su ilirski narodi, tačnije Japodi koji su živijeli na ovom području, naseljavali usvisine i pozicije sa kojih se mogao braniti ovaj kraj.

- Kada govorimo o starim gradovima kao što je Sokolac, moramo znati da su tu postojale gradine i prije onoga što mi znamo o srednjem vijeku. Sokolac se prvi put spominje 1380. godine, a već 1395. godine nalazimo njegov naziv u jednoj povelji. Ti nazivi su se javljali u različitim oblicima, pa je nekad to bio Sokol, nekad Zokol ovisno o kojoj i čijoj povelji se radilo. Znamo da je taj grad često bio predmet sukoba između Sigismunda Luksemburškog i Ladislava Napuljskog, te je nekad prelazio iz ruke jednih u ruke drugih, ali je uvijek bio dodjeljivan bihaćkim kapetanima. Tako da imamo zapise da je jedan od onih koji su upravljali Sokocem bio Petar Keglavić koji je vodio cijelu odbrambenu strukturu samoga grada - istaknuo je Dupanović.

Sokolac je, kako je naglasio, jedan od gradova koji je među posljednjima pao pod Osmansku upravu 1592. godine i koliko je bio značajan možda najbolje govori činjenica da se on nalazio u okviru Bihaćkog sandžaka sve do 1711. godine kao izuzetno važno mjesto u tom utvrđenom području Bihaćke krajine i da je, kada je osvojen, predstavljao jedno od polazišta Osmanlija za kretanje u daljnja osvajanja Bihaća. 

Sokolac je danas jedan od zaštićenih nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Dijelom se radi na njegovoj rekonstrukciji i obnovi, ali taj proces realizira se sporo jer lokalne i kantonalne institucije nemaju direktnu nadležnost, već se moraju obraćati višim novima vlasti kada žele raditi određene preinake i radove. Sokolac je u vrijeme Jugoslavije bio prepoznat kao dobro i pogodno turističko mjesto, u Bihaću se nadaju da će vratiti ta vremena kada su ovaj kulturno-historijski spomenik posjećivali turisti iz različitih krajeva svijeta.

- Tu je prije raspada bivše države postojao turističko-ugostiteljski objekat, u jednom dijelu su bili izloženi trodimenzionalni predmeti iz Muzeja USK-a, mogle su se kupiti i razglednice grada te još dosta stvari. To je bilo turističko mjesto koje je s vremenom nestalo a sada se radi na njegovom oživljavanju i vjerujem da će se to desiti čim prije - smatra Dupanović.

Srednjovjekovni grad Sokolac pod upraviteljstvom je Turističke zajednice, a iz te ustanove istaknuto je da su procedure za intervenciju na nacionalnim spomenicima dugotrajne, ali da su pokrenuti mnogi projekti koji bi u konačnici trebali učiniti Sokolac otvorenijim i turističkom destinacijom koju posjećuju mnogi turisti.