Godinu i po dana nakon što im je Uroš Blažić ubio djecu u nezapamćenom masakru u Malom Orašju i Duboni, roditelji žrtava ponovo proživljavaju agoniju. Vijest da su se Uroš Blažić i njegov otac žalili na presudu od 20 godina zatvora, izazvala je bijes i ogorčenje među porodicama.
Saša Panić tog 4. maja 2023. godine u danu je ostao bez oba djeteta, sina Milana i kćerke Kristine, a u jednom trenutku Uroš Blažić ispalio je šaržer u njegovu djecu i njihovog prijatelja Dalibora Todorovića u školskom dvorištu u njihovom rodnom selu Dubona počinivši tako masakr u Mladenovcu koji je šokirao cijeli region.
Godinu i po dana kasnije Uroš Blažić, ubica njegovih najmilijih, osuđen je na kaznu od 20 godina zatvora, a na istu kaznu osuđen je njegov otac Radiša Blažić. A u Apelacioni sud u Beogradu pristigao je 25. februara predmet po žalbama na prvostepenu presudu Urošu Blažiću, kojom je osuđen na kaznu zatvora od 20 godina jer je 4. maja 2023. godine u selima kod Mladenovca ubio devet i ranio 12 osoba.
– Kada smo čuli da su se žalili, bili smo bijesni! Pa, 20 godina je nagrada za ono što su uradili, ova presuda nije adekvatna za njih, već doživotna robija. Dodatno su nas povrijedili i naljutili – rekao je Saša Panić, otac ubijenih Milana i Kristine gostujući na Prva TV.
“Maksimalna kazna, a premala za ono što su učinili”
Milosav Todorović, otac ubijenog Dalibora, ističe da je maksimalna kazna premala za zločin koji je odnio živote devetoro ljudi i ostavio trajne posljedice na preživjele i njihove porodice.
– Maksimalna kazna, a premala za ono što su učinili. Ubiti njih devet, osakatiti ljude koji su ostali u životu, oni su invalidi – bez ruku, nogu, u invalidskim kolicima, bez oka su ostali, plus traume koje su preživjeli zajedno sa svojim porodicama – rekao je Milosav Todorović, otac ubijenog Dalibora gostujući na Prva TV i dodao:
– Kada se ovakve stvari ponovo stavljaju u prvi plan, sve nas to vraća ponovo na početak, na taj prvi dan, na taj 4. maj. Neko kaže da vrijeme nosi sve sa sobom pa će lakše da se živi što više vrijeme prolazi, međutim, nije to tačno. Svaki dan je sve teže. Imam i kćerku, kćerka stalno dolazi, obilazi nas. To je to. Borimo se, ali ne vrijedi, nećemo se nikad oporaviti – zaključio je Milosav.
