Prije trideset godina, mladi par iz Sarajeva, Admira Ismić i Boško Brkić, ubijeni su u pokušaju da napuste opkoljeni grad. Slika mrtvih tijela mladog para iz Sarajeva, kako zagrljeni leže na sarajevskom mostu, obišla je svijet

Njihovu ljubavnu priču, koja je trajala devet godina, prekinuli su hici snajpera, a slika njihovih zagrljenih tijela na mostu obišla je svijet.  

Njih dvoje bili su različitih nacionalnosti – Admira je bila Bošnjakinja, a Boško Srbin, te su iz okupiranog grada namjeravali preći na teritoriju pod kontrolom Vojske Republike Srpske, a onda otići dalje iz ratom pogođene zemlje.

Kako je tvrdio američki reporter Kurt Schork, postojao je dogovor nadležnih, s bosanske i srpske strane, da par pređe liniju razgraničenja.

“Boško i Admira hodali su najmanje 500 metara desnom obalom Miljacke, potpuno izloženi pogledima vojnika s obje strane. Nakon što su prešli liniju pod kontrolom bosanske strane i krenuli prema naselju Grbavica pod kontrolom Srba, neko ih je pogodio”, napisao je Schork.

Zagrljena tijela dvadesetpetogodišnjaka ležala su sedam dana na mostu Vrbanja, a osmog su izvučena i sahranjena na groblju u Lukavici.

Ni danas se ne zna ko je uputio smrtonosni rafal.

Pred Kantonalnim sudom Sarajevo Veljku Papiću, optuženom za ratni zločin protiv civila na području sarajevskih naselja Grbavica i Kovačići 1993. i 1994. godine, sudi se između ostalog što je četvorici pripadnika radnog voda, uz prijetnje, naredio i izvlačenje tijela Boška Brkića i Admire Ismić.

Boško i Admira rođeni su 1968. godine. Upoznali su se na Olimpijadi 1984. Nakon kraćeg druženja, prijateljstvo je preraslo u golemu ljubav, a kao kruna svega bile su i pripreme za vjenčanje. To što je Boško bio Srbin, a Admira Bošnjakinja, nije predstavljalo prepreku ni njima ni njihovim roditeljima.