Dok gore Palestina i Izrael, dok tamo stradaju nevine žrtve, u BiH se verbalno ratuje. Ovdje ničije nevine žrtve nisu dovoljno svete da se ne bi iskopao novi rov i čvrsto zauzela jedna strana. Opet se igra na emocionalnost i racio gura po strani, pa se stiče dojam kako iz vlastitog iskustva ništa naučili nismo, pa gotovo navijački posmatramo zlo i haos koji sa sobom odnose stotine života.

Piše BOGDAN BAUK

Odlično je to primjetila Zlata Ramić koja se u posljednja tri dana kako kaže ne može oteti utisku da živimo kao u ludnici. 

S jedne strane decenijska zvjerstva države Izrael, sa druge strane samoubilački potez Hamasa. S jedne strane histerija podrške Izraelu, sa druge već izlizane parole i "molitve" za Gazu. Mnogi se slažu da mira u Svetoj zemlji nema niti će ga biti sve dok ne bude pravde. Nema je ni u BiH. Nema ni pobjednika, kao što neće biti u novom sukobu militantne grupe Hamasa s Izraelom.  Ostat će samo poraženi, ljudi bez djece, porodice bez krova nad glavom, ljudi bez dijelova tijela i oni čija psiha više nikada neće biti ista. 

Samo će političari ostati isti, pa kada utihnu eksplozije raketa i avionskih bombi, oni će iz svojih usta rigati vatru koja spaljuje ljudskost, jer se, oprosti im Bože, raduju stradanju jednih i zvjerstvima drugih.

Tako su se jučer cijeli dan nizale reakcije na istup predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića jer je kritikovao predsjedavajuću Vijeća ministara BiH Borjanu Krišto da je "neoprezno i sebično" izrazila podršku Izraelu ne obazirući se na patnje palestinskog naroda. U zaštitu Krišto javno je ustala i ambasadorica Izraela u BiH. Kritičari Komšića zamjeraju mu stav da su akcije Hamasa gesta “očajnih ljudi koji teroriziranje civila vide kao izlaz” kako bi se arapske zemlje uključile u konflikt. 

Da budemo jasni, opravdanja za iživljavanje nad ženama i njihovim tijelima i snimanje takvog čina nema i ne smije biti. Napadi i ubijanje nenaoružanih civila je terorizam, bez obzira od koga dolazi, jer taj teror je jednako užasavajući i dugoročno razoran bilo da ga izvode gerilski borci, ili da ga kao državni terorizam sprovode do zuba naoružani vojnici. Za jedne su borci za slobodu “teroristi”, a za druge su ti “teroristi” borci za slobodu.

Komšić je to propustio jasno istaknuti, ali je ispravno procijenio kako je ovo početak sukoba u kojem će najviše stradati civili. Kritičari Komšića će zaboraviti da je osveta na civilima u Gazi zločin.  Ali to smo mi, društvo u kojem su ratni zločinci još uvijek u glavama mnogih na svim stranama heroji.

Izrael i Palestina tek su još jedan poligon za obračun političkih elita u BiH i jeftino prikupljanje poena kod onih koji kao i većina njih koji izbacuju riječi podrške jednoj, ili drugoj strani, tek površno znaju istorijski kontekst sukoba, ali i način djelovanja militantnih grupa u tom pojasu. O geopolitici da i ne govorimo.

Puno je interesa da se opet razbukta sukob Izraela i Palestine. I laiku je jasno da Hamas nije mogao sam provesti akciju kojom je objektivno "ponizio" Izrael i razbio mit o najsigurnijoj državi na svijetu. Postalo je jasno da sve dok ne spava mirno dijete na jednoj strani, neće spavati ni ono na drugoj. 

To bi moglo odgovarati Rusima da skrenu pažnju s Ukrajine. Moglo bi odgovarati arapskim zemljama  jer im je Palestina teret u diplomatskim odnosima sa Izraelom. Ma kako izgledalo morbidno na kraju sve može ići i na mlin Izraela jer imaju opravdanje da svim silama riješe problem Hamasa i Gaze.

Civilne žrtve, stradanja na obje strane ? Ma koga briga, to je kolateralna šteta....

Zato je u pravu Mirnes Kovač kada kaže da je rat u Svetoj Zemlji poraz ljudskog roda, poraz vodećih politika velikih sila koje slijepo podržavaju pravo sile a ne silu prava! Sveti mir, a ne rat, je jedino rješenje za Svetu Zemlju. 

Mnogo ćemo zla gledati u narednim danima. To zlo nije od jučer. Decenijama je sukob u Svetoj Zemlji najkompleksniji konflikt modernog doba, a to jeste jer se već 75. godinu ignoriraju sve međunarodne konvencije, deklaracije i pravila. 

Nama u BiH zvuči poznato, zar ne, a zaboravljamo da nas to vodi opet vodi putevima koje bi topile suze majki i sestara jer su izgubili svoje najmilije. I opet, bez obzira koliko su neki spremni opet biti svirepi sve bi se rješavalo za nekim stolom, na brodu, u hotelu. A nama bi samo ostala krv i sramota koju je teško oprati.