Nakon mjesec dana provedenih na praksi u glavnom gradu Mađarske, deset učenika Ekonomske škole vratili su se u Doboj puni utisaka i sa novim vještinama koje su stekli radeći u tamošnjim bankama i frizerskim salonima.

“Budimpešta je zaista prelijepa, pogotovo noću kada se upale svjetla, zaista je uredan i čist grad, a može se i dosta toga vidjeti, njihove znamenitosti, kultura, ljudi su prijatni, sporazumijevali smo se na engleskom jeziku, tako da tu nije bilo nekih prepreka”, priča Tamara Radić, smjer bankarski tehničar.

“Jezik je jako težak, ništa nismo razumjeli, mislim ponešto i to jako teško. Hrana kao hrana, ništa posebno, nije velika razlika. U metrou je bilo zanimljivo zato što je bilo svakakvih scena. Nismo promašili stanicu, nego smo mislili da idemo pogrešno jer smo trebali izaći na zadnjoj stanici.  Mislili smo da smo promašili, ali na kraju se ispostavilo da nismo, ali smo se prepali. Malo je strašno zato što je u podzemlju i onda tu ima svega i svačega, ali navikli smo”, kazala je Nataša Šućur, koja se školuje za frizerku.

Većini učenika ovo je bio prvi odlazak od kuće u inostranstvo bez roditelja, a na praksi su, kažu, dosta toga naučili.

“Naučio sam neke nove tehnike za izvlačenje pramenova, naučio sam lokne na četke. Nekada sam bio prva, nekad druga smjena, ako sam prva smjena u 9.45 smo tamo i budemo nekih šest, sedam sati”, ispričao je Lazar Kuzmić.

“Bilo nam je, u suštini, lijepo. Naučili smo razne stvari. Na primjer, drugačija je vještina farbanja, učili smo lokne na četke, šišanje stepenasto. Pošto već znam feniranje, nisu mi drhtale ruke”, navela je Amila Ahmić.

“Mi smo tamo bili i plaćeni, dobijali smo 40.000 forinti svake sedmice, to je oko 100 eura i ostalo je, naravno, novca, vjerovatno ću potrošiti na bazenu”, otkrila je Kristina Krstić, budući bankarski tehničar.

Đačka praksa rezultat je saradnje udruženja koje okuplja Mađare i ovdašnje Ekonomske škole.

“Birali smo, naravno, najbolje učenike, odlične i one koji mogu da se odvoje od roditelja nekih mjesec dana. Jedan od uslova je bio, naravno, i poznavanje engleskog jezika jer ipak da odete u stranu zemlju morate da znate neki strani jezik”, rekao je Srđan Pavlović, nastavnik fizičkog vaspitanja u Ekonomskoj školi, koji je sa đacima boravio u Budimpešti.

“Ja vjerujem da će boravak u jednom gradu kakav je Budimpešta i zemlji poput Mađarske generalno ostaviti utisak na djecu i da će ponijeti ne samo iskustva kada je riječ o praksi, nego da zaista osjete duh mađarske kulture, da uporede eventualno sa srpskom kulturom i sa nekim našim običajima, i da uživaju u tim sjećanjima i iskustvu koje su donijeli”, poručila je Tijana Vasiljević Stokić, direktorica škole.