Niz je i javnih funkcionera, među kojima je posljednji Zoran Galić, zamjenik direktora SIPA-e. Njemu je upućen i drugi poziv Tužilaštva BiH, na koji se, očito, neće odazvati. Policijskim organima je nedostupan. Naknadno je objavljeno da se nalazi u Hrvatskoj na navodnom liječenju. Iza kulisa stara praksa, rupe u zakonu, a sve u susjedstvu pokidanih veza.

U BiH kriminalci - u susjedstvu slobodni i uzorni građani. Političari, sudije, javni funkcioneri i ratni zločinci. Posljednji u nizu Zoran Galić. Pobjegao dan prije hapšenja, sada dobio novi poziv državnog Tužilaštva. Ni na njega se, po svemu sudeći, neće odazvati. Ali odbrana tvrdi - nije bjekstvo, već liječenje.

„On se ne nalazi u bjekstvu, već na liječenju. Njemu je jako stalo da se ovo riješi, on ne želi da izbjegne“, tvrdi Ivana Grizelj Ćorluka, advokatica Zorana Galića.

„On je iskoristio povoljnost dvojnog državljanstva prema nekim informacijama pobjegao u Hrvatsku, sad kako je to uspio nije mi jasno. Bio je direktor Granične službe, moguće da je stvorio dobru strukturu koja mu je omogućila da to uradi“, navodi Azhar Kalamujić, novinar CIN-A.

Inače, nije Galić ni prvi ni posljednji. Ante Jelavić, nekadašnji član državnog Predsjedništva uradio je isto nakon što je osuđen na 10 godina zatvora za zloupotrebu položaja. Utočište pronašao i Željko Raguž, nakon niza optužbi. Za njim i Ivan Medić i Ivan Azinović, koji su također spas pronašli u dvojnom državljanstvu. Sarajevska sutkinja Lejla Fazlagić ove prednosti koristila je gotovo deceniju. Sve do ukidanja potjernice.

„Ovo je stvar njenog dogovora o kojom još ništa ne znamo ona bi se prema informacijama koje sam dobio od Suda BiH uskoro trebala pojaviti ovdje i izjasniti se po optužnici“, dodaje Kalamujić.

Da se primjenjivao Ugovor o izručenju, sutkinja Fazlagić bi odavno bila u Sudu BiH, kao i svi prethodno navedeni bjegunci. Koji su još 2013. godine, potpisale BiH i Hrvatska.

„To znači da se dozvoljava mogućnost izručenja i vlastitih državljana prema uvjetima koji su propisani u ugovoru. Pa je tako minimalan uvjet u tom ugovoru da neko potražuje od države voditeljice izručenja osobe koja je počinila djelo za koje se u zakonu predviđa kazna zatvora ili mjera od godinu dana“, objašnjava advokat Vlado Adamović.

Dakle, zakonski preduslovi postoje, međutim, upitna je volja. Nakon što Sud BiH donese odluku, istu prosljeđuje Ministarstvu pravde, koji na osnovu nje sprovode ugovor o izručenju sa ministarstvom zemlje u koju je osoba izbjegla. Naravno, ukoliko uvaži odluku suda.

Bilo je i izručenih državljana Republike Hrvatske u BiH. Računarski sistem OWIS Ministarstva pravde BiH nije koncipiran tako da „razdvaja“ izručenja stranaca od izručenja vlastitih državljana, a slijedom navedenog, nismo u mogućnosti dostaviti Vam podatke o broju tih osoba i njihovim osobnim podacima – naveli su iz Ministarstva pravde BiH.

Resorno ministarstvo bez podataka, ali stručnjaci jasni - Ugovor se ne poštuje.

Saradnja između dviju država samo prividno postoji, a izručenja se vrše na osnovu političkih dogovora i kalkulacija.

„Postoji jedna hipokrizija pravosuđa, hipokrizija odnosa dviju država, u kojoj mi deklarativno želimo da sarađujemo jedni sa drugima u tim teškim krivičnim predmetima, da ne govorim ove sitne kriminalce, i potpisujemo sporazume, međunarodne ugovore imamo zakone, a ne činimo ništa“, dodaje Kalamujić.

„Ono što je propisano u ugovoru mora biti ispunjeno da bi se neko izručenje ostvarilo“, kaže Adamović.

I naša zemlja često je utočište za one koji bježe od sistema susjednih zemalja.

Braća Zdravko i Zoran Mamić jedni su od najpopularnijih sportskih biznismena koje smo srdačno dočekali. Tu je i osuđeni ratni zločinac Branimir Glavaš, kao i najpoznatiji hrvatski tajkun Miroslav Kutle. Sve dok sporazumi i zakoni postoje, ali se ne primjenjuju, naša država bit će utočište za ovakvu ekipu sa debelim dosjeom.