Drug, kolega, novinar, profesionalac, Slađan Tomić je ovih dana dobio puno poruka podrške na društvenim mrežama zbog novog pokušaja nacionalističkog bota Jasmina Mulahusića. Lijepo je znati da će pravi ljudi u Sarajevu podržati Tomića, ali to ne smije biti jedini odgovor na bezobrazluk i šovinizam ljudi sumnjivih umnih sposobnosti, jer uvijek je bilo da se od budale moraš čuvati.

Piše: ERNAD METAJ

Od tapšanja po ramenima i novinarskih saopštenja kolega Tomić osim lične satisfakcije, koja jeste važna, neće imati mnogo koristi. Neće ni Sarajevo, jer jednako, ako ne i više poruka odobravanja dobiva i Mulahusić što je dokaz da radikalna i nacionalistička politika u BiH ima veliki broj slijepih sljedbenika. Umjesto da bude iza rešetaka, ili barem lijepo umotanih ruku u kvalitetnu košulju na bolničkom odjelu kojem najviše pripada Mulahusić još uvijek nesmetano širi ideologiju zla i ugrožava sigurnost svakog normalnog čovjeka koji nije spreman da se fanatično preda nacionalističkom ludilu.

Svojom objavom Mulahusić je ugrozio Tomićevu sigurnost, pa i život. Da su radikali i džihad ratnici na društvenim mrežama ispravno shvatili "brata" pokazuju komentari na njegovu poruku u kojoj se nada da će kada on ne smije kolegu Tomića i novinara Danijela Hadžovića neko sresti i fino popričati s njima.

- Ima li iko više u tom ishlapljelom ( od muške glave) Sarajevu da uhvati, jebe mu mater u lice, izmijeni mu lični opis i sl. svakom ovakvom nitkovu i đerizu!? Šta je sa tolikim džihad - ratnicima, šta je sa čaršijkim mangupima, šta je sa onim što zbog sitnice smiju pucati u brata muslimana - Bošnjaka i ubiti ga, a nemaju muda jednom srbendi ili još većem zlu- komunjari pojasniti da Bošnjak, pored svih nabrojanih mehkih epiteta koji se vežu uz naš naziv, znači i onaj koji ima petlju, smije i što se ne smije! - napisao je izvjesni Muhamed Beganović.

Nije jedini.

Degenek je jedini lijek za ove imbicile genocidaške. A porciju pojačat za ove imbicile iz naših redova, stoji u komentaru izvjesnog Besira Kovačevića.

Citiranje ovih ljudskih primata nije novi prostor za njihovo iživljavanje, već javno ukazivanje na govor mržnje. Ako ovo nije govor mržnje, ako ovo nisu prijetnje i ako po ovom pitanju nadležne institucije neće poduzeti pothitno konkretne mjere onda smo kao društvo na opasnom putu da potpuno skliznemo niz liticu na čijem dnu nas sa tojagama čekaju "đavolji" botovi kako bi nas doveli u red. Svi mi koji Tomiću i Hadžoviću dajemo verbalnu podršku trebamo se zapitati šta ako zaista neko "popriča" s njima?! Gdje ćemo mi biti, hoćemo li im moći pomoći, ili ćemo ih opet tješiti kako nismo svi isti i suzama zalijevati njihove rane.

Likovi zadojeni mržnjom i u službi stranačkih tajkuna kako se može učiniti i onaj koji Tomiću i Hadžoviću stavlja metu na čelu ne daju priliku neistomišljenicima za komentara. Zato je njihov profil mjesto širenja opasne ideologije i promocije nasilja. interesantno je da profil nakon svega i dalje funkcioniše, a znamo da FB i za manje sitnice suzpenzuje njihovo djelovanje. Može li biti da nas ipak nije bilo dovoljno koji smo Mulahusića i slične njemu prijavili.

O napadima na novinare većina političara uglavnom šuti, tako je i sada.Ne misle nam ni oni mnogo bolje od Mulahusića. Ta tišina bolnija je od svih uvreda jednog manijaka, jer nam pokazuje da Sarajevo zaista nije što je nekada bilo.Srbi i komunjare mnogima su postali smetnja, ali se pretvaraju i kunu u multietničnost voljenog grada.Oni su ugasili plamen i dopustili devastaciju spomen obilježja na Vracama, oni zločince vide samo kod drugih, oni nisu spremni reći potpunu istinu o Kazanima. Oni će podnositi krivične prijave protiv političkih suparnika, ali nisu spremni obračunati se s luđacima u svojim redovima.

Tomić je trnu u oku bošnjačkih ekstremista jer se "oteo" krdu. Trn je on i u oku srpskih ekstremista jer stvari naziva pravim imenom, pa i zločine i zločince. Imputirati mladiću koji je tokom rata bio dijete zločinačke namjere samo je nastavak političke matrice koja nikada nije htjela da se u BiH ne daj bože spajamo.

Sjećam se kada je Tomića napao i izvrijeđao tadašnji član Predsjedništva SDA i "uvaženi" glumac Emir Hadžihafizbegović. Odgovorni u mediju za koji smo tada radili po mom mišljenju pali su na profesionalnom i ljudskom ispitu. Tada sam bio na strani Tomića i opet bih. zato nemam dilemu ni kada je u pitanju Mulahusić jer on i bez glume čini sve da izgleda kao likovi prevaranata, nasilnika i nepismenih rukovodilaca koje je Hadžihafizbegović sjajno glumio.

Tomića poznajem dobro, Nihada Aličkovića zbog kojeg trpi uvrede manje, ali pratim i poznajem njegov rad. Ni tu nemam dileme. uvijek ću stati na stranu Tomića. To je strana istine, časti i poštenja. Dovoljno mi je da se sjetim bijesa Milorada Dodika kada je viidio Tomića u žutom prsluku kao simbolu protesta da mu unaprijed dam podršku za sve što bude radio. Ako zbog toga neko treba "popričati" i sa mnom tu sam. Svaka priča ima i svoj odgovor. Vrijeme je da normalni progovore a to će biti teško dok sa Mulahusićem i sličnim njemu ozbiljn o ne "popričaju" oni koji trebaju i čiji je to posao.