Nakon Banjaluke roditelji djece sa poteškoćama u razvoju najavljuju i proteste u Bijeljini u subotu 27. maja zahtjevajući bolje uslove života za svoju djecu.
Kap je prelila čašu. Roditelji djece sa poteškoćama u razvoju dižu glas, jer im se oduzimaju prava da svojoj djeci poboljšaju uslove života i bar malo olakšaju tešku situaciju. Obraćali su se svim institucijama. Ni odgovora, a kamoli rješenja.
“Uslovljavaju vas. Ako vam dozvole da ostvarite pravo roditelj negovatelj, a sa finansijske strane nama svima treba to radi terapija, radi poboljšanja života djeteta, sa druge strane ne smije dijete da boravi ni u jednoj vaspitno obrazovnoj ustanovi i samim tim zatvaramo djecu u četiri zida. Hoću da napomenem da ovi protesti su isključivo skup roditelja koji se bore za poboljšanje statusa i mogu reći da je ovo zaista naš jauk duše”, kaže Natalija Dragić.
Ne pristaju na uslovljavanja. Zahtjevaju da roditelji sve djece bez obzira na procenat utvrđene invalidnosti, imaju pravo na status roditelj negovatelj.
“Neka naprave selekciju da djeca sa 100 posto invalidnosti primaju 100 posto, sa 90 posto invalidnosti 90 posto, sa 80 posto invalidnosti 80 posto. Tražimo da nema uslova za dnevni centar, da se porezi i doprinosi uplaćuju, da za svako dijete koje je kategorizovano, prima roditelj negovatelj, jer ta djeca nisu radno sposobna, ni samlostalna. Druga stavka je se ova prava koriste dok je dijete živo. Nažalost zakon je takav da dijete kad napuni 30 godina ono ne dobija ništa”, kaže Aleksandra Stankić.
Boravak djece sa poteškoćama u razvoju u dnevnom centru je od presudne važnosti za njihov napredak, kaže struka.
“Ono što vršnjačka stimulacija može da uradi za napredak deteta ne može nijedan tretman. Djeca kad se nalaze u grupi oni daju svoj maksimum. Drugačije se djeca razumiju, drugačije se djeca povezuju”, kaže logoped Melita Marković.
Najveća briga roditelja je šta će biti sa njihovom djecom kad njih jednog dana ne bude, ko će brinuti o njima kada im se sada pokušavaju uskratiti prava. Zato izlaze na proteste da skrenu pažnju na svoje probleme i probude uspavane institucije.
“Pozivam sve Bijeljinčane da nas posdrže jer dosta je bilo ćutanja”, ističe Aleksandra.
