Iako postoje brojne presude međunarodnih sudova, svjedočenja i dokazi o stravičnim zločinima tokom rata u Bosni i Hercegovini, i danas postoji dio zajednice koja negira zločine počinjene u BiH od 1992. do 1995. godine.

Kroz logore, uključujući Keraterm, Omarsku i Manjaču je prošlo na desetine hiljada muškaraca.

Među njima je i Hamdija Draganović iz Donje Ljubije, koji je prošao strahote sva tri logora. Predmete koje je sačuvao iz tog perioda odlučio je donirati Muzeju zločina protiv čovječnosti i genocida u Sarajevu, a kako bi sačuvao kulturu sjećanja i pomogao u tome da što više ljudi sazna istinu o onome što se dešavalo u logorima u BiH.

Draganović je u Ljubiji odveden na ispitivanje, a od 23. juna 1992. bio je u logoru Keraterm. Od 4. jula 1992. godine je bio u Omarskoj, a 6. augusta 1992. u Manjaču.

Draganović je muzeju donirao blizu stotinu eksponata, ličnih predmeta nastalih u glavnom u logoru Manjača. Među njima su poruke putem kojih je komunicirao s porodicom, igraće karte koje je izradio, recepti, privjesci, fotografije, jakna, drvene kašike, muštikle (tanka cijev u koju se uvlači cigareta i služi za pušenje, op.a.).… Do papira je bilo teško doći, ali su nastojali iskoristiti svaki komadić koji im je došao pod ruke, uključujući karton i omote cigareta.

- Lični predmeti koje čuva decenijama -

U razgovoru za Anadolu Agency (AA) kazao je kako je prilikom prethodne posjete muzeju, prepoznao stolicu iz logora Omarska, te uposlenicima rekao da i on ima nekoliko predmeta koji bi mogli biti vrijedni za muzej.

”To su stvari koje sam ja iz logora donio. Jakna koju sam koristio u logoru. Značajni su i recepti, pošto smo kao logoraši malo ili nikako skoro hrane imali. Dva su razloga iz kojih smo pisali recepte. Jedan je da čovjek malo psihički utoli glad, a drugi – mi smo se kao pripremali za izlazak van, i onda smo (uvidjeli, op.a.) da trebamo nešto sami napraviti”, kazao je Draganović.

Govoreći o doniranim pismima, Draganović je kazao kako se među njima nalazi i ona prva poruka koju je uputio supruzi Ermini, koje je poslao po komšiji koji je oslobođen, da joj javi da se nalazi u Keratermu.

Poslije toga nije bilo nikakve mogućnosti za komunikaciju, a novu komunikaciju je ostvario nakon što je prebačen u Manjaču, gdje je bio s bratom Senadom, rođakom Dževadom, komšijama, prijateljima..

Prisjetio se kako je na Manjači imao određene radne obaveze. Ispričao je situaciju kako je prisustvovao situaciji da se prevrnuo kotao s krompirom za svinje, a onda logoraši pokušali na taj način doći do hrane prije životinja.

”Na te razne obaveze ja sam se prijavljivao jednostavno ispočetka prvo zbog hrane ili nešto, a kasnije sam uspio, zapravo supruga je uspjela, preko mog bivšeg radnog kolege koji je imao radnu obvezu na Manjači, stupiti u kontakt sa mnom”, kazao je Draganović.

Prisjetio se kako su to bile prvo usmene poruke, pa kasnije i paketići i pisane poruke, koje se sada nalaze u muzeju.

Dio eksponata je i alat kojim je izrađivao predmete dok je bio u logoru, a koje je napravio uz pomoć alata napravljenog od otvarača za konzerve.

”Na Manjači, sjediš, ležiš, nama su kukovi bili modri od ležanja na betonu. Tako su ljudi sebi tražili zanimacije. Iz tih zanimacija smo pokušali napraviti i nešto korisno”, kazao je Draganović.

Prema njegovim riječima, dobijali su jednu ili dvije kutije sedmično cigareta, koje su u logoru faktički bile glavno platežno sredstvo i u Omarskoj i u Manjači.

Upravo jakna koju je poklonio muzeju nije bila ona u kojoj je otišao u logor, nego ona koju je prodao za sada poklonjenu i nekoliko kutija cigareta.

Poklonio je i drvenu pločicu koja simbolizira logoraša sa pogetom glavom i rukama na leđima, uz njegov broj pod kojim je registrovan u Internacionalnom Crvenom križu u Manjači.

Napravio je i drvene privjeske na kojima pišu imena supruge, kćerke, djece od braće…

Izrađivao je i muštikle, s obzirom na to da su cigarete bile luksuz pa su se morale konzumirati racionalno.

“Mi cigarete koje smo dobijali smo dijelili na tri komada. I onda smo nas trojica zajedno pušili s muštiklama. Čak smo ovu napravili s ekstra filterom, stavio sam komadić drveta, da se sporije puši i duže traje“, kazao je Draganović.