Sjeveroistočni dio Bosne i Hercegovine pozitivan je primjer povratka. Vratiti se na svoja imanja značilo je početi od nule, kažu povratnici. Više od 70 posto stanovništva zvorničkog naselja Liplje imalo je hrabrosti za takav korak.

No, nezaposlenost i teški uvjeti života prepolovili su broj povratnika. Od rada na vlastitim imanjima žive oni koji su ovdje ostali. A ostalo je, pretežno, starije stanovništvo.

U raljama političkog potkusurivanja i birokratije povratnici u Podrinje danas su prepušteni sami sebi. Od teško zarađenog novca u obnovu imanja uglavnom ulažu sami. Kuće obnovljene, ali prazne. Veliki dio infrastrukture obnovljen je uz pomoć Federalnog ministarstva za izbjegla i raseljena lica. Ipak, najveći dio, kažu, obnovili su vlastitim sredstvima i radom. A osnovni izvor prihoda porodica s područja pet mjesnih zajednica ovog majevičkog okruga predstavlja poljoprivreda.

"Poljoprivreda ovdje lagano izumire, jer nemamo gdje plasirati svoje proizvode. Drugo - ako čovjek ovdje radi, radi bez socijalnog i penzionog. A šta sutra?", kaže za FTV Hajrudin Okanović, predsjednik Mjesne zajednice Liplje.

“Mještani su organizovani, sami se organizujemo. Onda valjda bude sramota i državnika, pa nam malo daju. Ali, što se tiče održivog povratka - gotovo je, jer učinili su sve što su trebali učiniti da isele omladinu", kaže Huso Sarčević.

Područnu osnovnu školu danas pohađa sedam učenika. Njihova borba za pravo na izučavanje bosanskog jezika traje godinama i do danas nije dobila svoj epilog.

"Dobili smo presudu, oni su se žalili, a sudstvo je jako sporo. Dobili smo pravo da izučavamo, a oni imaju rok 30 dana da preprave matične knjige. U septembru ćemo sjesti s direktorom i vidjeti šta i kako dalje”, navodi Muharem Sinanović.

Sopstvenim sredstvima i uz pomoć donacija dijaspore mještani ovog kraja obnovili su Dom kulture u kome organizuju druženja, a u fazi su gradnje i izletišta na lokaciji Skakavac.

"Razmišljali smo kako da mu damo naziv, ali s obzirom na to da ne pripada nikakvoj organizaciji ni udruženju nego svim ljudima na ovom svijetu, onda neka to bude izletište narodno, društveno, na koje svako ima pravo da dođe, investira, uradi neku akciju. Mi inače ovdje radimo na principu dobrovoljnih priloga i akcija", ističe Edin Sejfić.

"Sve što smo uradili do sad 70% uradili smo volonterski, ali lagano dolazimo svom cilju da povežemo mjesne zajednice putnom infrastrukturom i imamo objekte - vjerske i zabavne - gdje možemo obavljati što treba", poručuje Okanović.

Za završetak ovog projekta potrebno je veoma malo. Priliku da se uključe u obnovu i gradnju imaju svi ljudi dobre volje, poručuju mještani. I proizvodnju su pokrenuli vlastitim sredstvima, a sada im je potrebna pomoć da bi osigurali nastavak i proširenje proizvodnje, otvaranje radnih mjesta, ali i održivi opstanak, što bi dalo "vjetar u leđa" mladima da ostaju na ovim prostorima.