Siniša Đurđić (50), kojeg pravosuđe u BiH sumnjiči da je mučio i zlostavljao zarobljenike na području Vogošće, osuđen je na pet godina i deset mjeseci zatvora u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) zbog skrivanja od imigracijskih vlasti umiješanosti u ratne zločine, objavile su američke vlasti.

Iz Ureda okružnog tužioca u Arizoni saopćeno je kako je Siniša Đurđić proglašen krivim zbog prevare u vezi sa vizom, kao i zbog pokušaja nezakonitog pribavljanja državljanstva, zbog čega će u zatvoru provesti gotovo šest godina, a zatim tri godine pod nadzorom na slobodi. Navodi se da je tokom izvođenja dokaza otkriveno da je Đurđić emigrirao u Tucson 2000., kao i da je devet godina kasnije pokrenuta istraga Državne sigurnosne agencije, nakon što su dobili popis osumnjičenih za ratne zločine.

No, kako je sve počelo?

Đurđić je u SAD-u zbog spomenutih optužbi uhapšen još u novembru 2017. godine. Tužilaštvo BiH je tada saopćilo da provodi istragu protiv Đurđića zbog postojanja sumnje da je za vrijeme rata u BiH, u svojstvu čuvara u logoru „Bunker“ kod pansiona „Kon Tiki“ u Vogošći i “Planjina kuća“ u Svrakama, počinio mučenja i zlostavljanja zarobljenika u navedenim objektima. To znači da ga nakon što u Americi odleži kaznu očekuje i izručenje u BiH, te postupak pred bh. pravosuđem.

Odazivajući se na molbu za pružanje međunarodne pravne pomoći, bosansko tužilaštvo je prije šest godina pomoglo američkim vlastima da uhapse odbjeglog i za ratne zločine osumnjičenog..

„Tužilaštvo BiH je u navedenom predmetu, putem međunarodne pravne pomoći, saslušalo ukupno 18 svjedoka koji borave na području BiH, a čije izjave su bile potrebne američkim kolegama. Tužilaštvo BiH se zahvaljuje pravosuđu SAD-a na pomoći i saradnji na otkrivanju i lociranju ovog osumnjičenog“, navedeno je tada.

Prema svjedočenjima vogošćanskog logoraša i novinara, Eseta Muračevića, nekoliko bosanskohercegovačkih građana, među kojima je i on, svojim iskazima pred sudom u Arizoni razotkrili su Đurđićevu prevaru vezanu za zloupotrebe vize, dozvola i drugih dokumenata kojima je nezakonito sebi osigurao boravak u ovoj zemlji i pribavljanje američkog državljanstva.

Alija Halilović, Sabahudin, Mirsad i Asif Šehić koji su, tokom agresije na BiH prošli golgote agresorskih logora na području općine Vogošće, u svojim emotivnim iskazima opisali su Đurđićeva nedjela.

„Naime, Đurđić je bio jedan od ekstremnijih čuvara agresorskih logora „Bunker“ kod Pansiona „Kon Tiki“ u Vogošći i „Planjina kuća“ u Svrakama u kojima je od 800 prisilno zatočenih Bošnjaka njih 400 ubijeno ili odvedeno u nepoznatom pravcu te se o njihovoj sudbini ni danas ništa ne zna. Zajedno sa svojim ocem Radivojem i drugim pajdašima Nikolom Jovanovićem Brigom, Žarom Milićem, Radetom Lukićem… tukao je zatočenike, puštao i druge da ih biju, uskraćivao vodu, hranu“, prisjećao se Muračević.

Profesor Zahid Baručija nije izašao iz logora…

Štaviše, Đurđić je bio u ekipi onih koja je među zatočene Bošnjake ubacivala dimne granate, suzavac, uvodila pse, tjerali zatvorenike na homoseksualne odnose!

„Njegove torture, na svojim leđima osjetio je i potpisnik ovih redova, koji se, nakon sedmomjesečnog zatočenja uspio spasiti bijegom iz agresorskog „živog štita“. Na žalost, Sinišine riječi „kako profesor Zahid Baručija neće živ izaći iz logora“ su se obistinile. Svirepo je ubijen“, dodao je Muračević.

U informaciji o presudi se zaista navodi da su na suđenju svjedočila petorica bivših zarobljenika u logorima, koji su ispričali kako je Đurđić, kao zatvorski čuvar, mjesecima tokom 1992. godine mučio zatvorenike.

“Živote su nam uništili ljudi poput Siniše, ali mi smo ih uspjeli obnoviti i njegova osuda je jedna od posljednjih cigli u našoj kući mira”, rekao je jedan od bivših zarobljenika tokom svjedočenja.

Prikazani su i obimni podaci kako je Đurđić dobio izbjeglički status i stalni boravak u SAD-u, te da je dvije decenije lagao o svojoj prethodnoj vojnoj i policijskoj službi, što je spriječilo imigracione vlasti da donesu potpuno informiranu odluku o njegovim zahtjevima za imigracione beneficije. Time je, dodaju, sebi osigurao “sigurno utočište” u SAD-u, na koje nije imao pravo, čime je izbjegavao pravdu za svoja djela u BiH više od 30 godina.

“Prilikom izricanja presude, sudija je jasnim i uvjerljivim dokazima utvrdio da je Đurđić krivična djela počinio da bi prikrio mučenje ratnih zarobljenika, kao zatvorski čuvar u BiH, i da je svoje ratne zločine prikrio od imigracionih vlasti”, zaključuje se u saopćenju.

Inače, Đurđić je već ležao u američkim zatvorima. Samo tri godine nakon što je stigao u Ameriku, u maju 2003. godine, osuđen je za ubistvo iz nehata nakon što je ubio muškarca, također, bh. državljanina, dok je vozio pijan. Odležao je pet godina zatvora.

Nakon puštanja na slobodu, živio je u Tusonu i radio za dva Dodge zastupništva, uključujući Tucson Dodge i Larry H. Miller Dodge Ram Fiat.

U junu 2015. godine podnio je zahtjev za američko državljanstvo u kojem je negirao svoju povezanost s vojskom bosanskih Srba. On je tu lagao, ali je 2007. godine u prijavi za posao spomenuo ratnu prošlost, što američkim vlastima nije promaknulo, no puna istina o ovoj osobi je otkrivena zahvaljujući bosanskim logorašima.

I američke vlasti su se zahvalile petorici „hrabrih Bosanaca“.

„Pohvaljujemo hrabrost i upornost Bosanaca koji su svjedočili protiv optuženika i smatrali ga odgovornim za njegove lažne izjave dok je tražio pravni status u Sjedinjenim Državama“, rekao je državni tužilac Sjedinjenih Država Gary Restaino.

I ova priča nam potvrđuje zašto je važna istrajnost u otkrivanju zlo**na i zašto borba za istinu pravdu ne smije prestati.

Zločinci, ma ko bili, nikada ne smiju imati mira.

Otac Radivoje, ipak, izbjegao pravdu na ovom svijetu

Prema tvrdnjama Muračevića, Sinišin otac Radivoje umro je u Arizoni 2012. godine te je tako izbjegao odgovornost za prikrivanje svoje ratne prošlosti i zl**ine koje je, kao čuvar agresorskog logora „Bunker“ kod Pansiona „Kon-Tiki“ u Vogošći, zajedno sa svojim sinom i drugim zločincima činio.