“Urađenih radova – 3.470, 17 godina iskustva, 2.100 saradnika/korisnika… Prije plaćanja možete izvršiti uvid u rad”, navodi se u opisu usluga na jednom od objavljenih oglasa.

Na najposjećenijoj internetskoj platformi za trgovinu u Bosni i Hercegovini, gdje se prodaje sve, od modernih uređaja do domaćih životinja, aktivno je više oglasa za izradu seminarskih, maturskih, diplomskih, istraživačkih ili magistarskih radova.

Ponude su iz Sarajeva, Banjaluke, Mostara, Zenice, Travnika, Bijeljine i drugih gradova.

Ponuđači tih usluga ne žele javno govoriti, dok univerzitetski profesori smatraju da se radi o neprihvatljivoj praksi. Akademski prekršaj, međutim, nije i krivično djelo.

Šta se nudi?

“Urađenih radova – 3.470, 17 godina iskustva, 2.100 saradnika/korisnika… Prije plaćanja možete izvršiti uvid u rad”, navodi se u opisu usluga na jednom od objavljenih oglasa.

Radovi koje izrađujemo su originalni i kvalitetni, ne preuzimamo radove drugih autora niti isti nudimo različitim klijentima. Zbog toga je za izradu naših radova potrebno određeno vrijeme u zavisnosti od složenosti teme i usluge koju vršimo. Cijene izrade radova zavise od vrste usluge koju pružamo, kao i od težine same teme koju istražujemo”, navodi se u drugom oglasu.

U ovoj vrsti trgovine kupcima se garantuje i provjera “u softveru koji otkriva plagijat” na domaćim univerzitetima.

Ove usluge nude se uz napomenu da je diskrecija zagaratovana.

“Dogovor se temelji na povjerljivosti koja se garantira svakom klijentu. Povratne informacije o dogovoru saradnje s klijentima neće se dati i Vaš identitet će ostati anoniman”, pojašnjava se potencijalnim kupcima radova.

U jednom od oglasa za maturske i seminarske radove za medicinsku školu stoji da je njihova cijena 40 maraka (20 eura).

Iz drugih oglasa ne može se saznati kolika je njihova tarifa. U većini je istaknuto da je cijena na upit.

Zarada i zdrav razum.

Koliko ima zainteresovanih za kupovinu tuđih radova za srednje škole i fakultete, ko su kupci, koliko stoji diplomski, a koliko je novca potrebno za magistarski, zašto i koliko dugo se tim bave, neka su od pitanja na koja Radio Slobodna Evropa nije dobio odgovore putem deset brojeva telefona koji su navedeni na online portalu za prodaju i kupovinu.

“Ja sam diplomirani ekonomista bez posla već deset godina. Na ovaj način naplaćujem svoje znanje. Moji klijenti su obično studenti koji rade i nemaju vremena za sve fakultetske obaveze”, pristao je za RSE tek da kaže jedan od autora koji nudi ovu vrstu usluga.

Takvo objašnjenje je šokantno za Marijanu Šećibović, dekanesu Visoke škole za turizam i menadžment u Konjicu.

“Taj bi autor mogao da svoje znanje unovči na drugi način, a ne da ga unovčava tako što drugima pokazuje da mogu na nelegalan način da stječu diplome. Zaista sam šokirana time, pogotovo što se radi o fakultetski obrazovanoj osobi”, kaže Šećibović.

Ona dodaje da nalozi za izradu radova srednjoškolcima i studentima postoje i na društvenim mrežama.
Vulgarizacija obrazovnog sistema

Ova vrsta prodaje i kupovine, koja postoji već niz godina, prema njenim riječima pokazuje i da dosta studenata ne želi da stječe znanje u pravom smislu te riječi.

“Radi se o vulgarizaciji obrazovnog sistema. Poražavajuće je i da dosta studenata u BiH misli da učenjem neće postići ništa značajno”, navodi Šećibović.

Izbjegavanje učeničkih ili studentskih obaveza u potpunosti je neprihvatljivo i za Vladimira Risojevića, profesora na Elektrotehničkom fakultetu Banjaluci.

“Svakom sa zdravim razumom je jasno da radovi koje od studenata ili učenika zahtijeva formalno obrazovanje moraju biti samostalni”, kaže Vladimir Risojević.

Prema njegovim riječima očito je da postoji potražnja za kupovinu tuđih radova.

Posao za snalažljive studente

Ovakve ponude nisu nepoznate ni studentima u Doboju.

Među njima su donekle podijeljena mišljenja o posezanju za ovom vrstom kupovine, jer marljivijim studentima takve usluge donose novac.

“Koliko je dobro, toliko i nije. To je dobro za one studente koji se tako snalaze tako honorarno zarađuju. Ovi što za to plaćaju sami sebi skaču u trbuh. To im na ispitu ne pomaže”, kaže Nenad, student Saobraćajnog fakulteta u Doboju.

Njegove kolegice Lamija i Marijana ne opravdavaju prodaju takvih radova.

“Mislim da to prije nije legalno i da je krivično djelo na neki način. Pored toga mislim da tako ništa nećemo postići”, kaže Lamija.

“Ako ne mogu sama uraditi diplomski, ne vidim svrhu svog školovanja”, dodaje Marijana.

Tužioci i pravnici s kojim smo razgovarali u Doboju kažu da pisanje školskih ili fakultetskih radova po narudžbi ne predstavlja krivično djelo.

Oni se nisu željeli upuštati u dalja tumačenja.
Nosioci javnih funkcija kao uzor

Brojni oglasi za izradu radova đacima i studentima nisu iznenađenje. To je posljedica ukupnih dešavanja u društvu u posljednjih nekoliko decenija, misli Mirjana Ćuskić iz Helsinškog odbora za ljudska prava.

“Mnogi nosioci javnih funkcija imaju kupljene diplome, tako da me ne čudi što mladi ljudi, umjesto da kritički razmišljaju i stječu znanje, ne žele da ulažu neki napor nego im je lakše kupovinom stići do diplome i zaposlenja”, kaže Ćuskic.

Iako se radi o dugogodišnjoj praksi građani Doboja bili su zatečeni pitanjem o kupovini gotovih studentskih i srednjoškolskih radova.

“To je katastrofa. Toliko se izmiješalo sve. Sve vrijednosti su na nuli. Ne znam više šta je vrijedno ovdje. Kupuju se razne diplome. Nek im je na obraz, šta drugo da kažem”, priča Sanja.

“Ti što imaju pare neće knjige u ruke i da uče. Sutra su izjednačeni ti što su kupili po kafanama diplome i djeca koja su normalno učila i završila. Kupljeno i stečeno znanje su dva različita pojma”, kaže Ranko.
Druga strana plagijata

Kupovina studentskih radova nije zakonski, ali jeste “veliki akademski prekršaj. Protivno je i etičkom kodeksu studenata”, naglašava univerzitetska profesorica Marijana Šećibović.

“To je kršenje akademskog integriteta. Preuzimanje tuđih radova predstavlja drugu stranu plagijata”, objašnjava ona.

Težnju za sticanjem formalnog obrazovanja zbog društvenog statusa ne prati želja za stvarnim sticanjem znanja, navodi banjalučki profesor Vladimir Risojević.

“Vrednovanje znanja nema taj društveni status zbog čega dolazim do zaključka da se kandidati onda prihvataju takvih sredstava”, kaže on.

Ponuda je uvijek povezana s potražnjom. Sumnjivo stečena diploma je važnija od funkcionalnog obrazovanja.

Ta veza u ovom slučaju je posljedica višedecenijskog urušavanja obrazovnog sistema, smatra profesorica Marijana Šećibović.

“Mislimo da možemo dobiti instant diplomu, znanje, posao, novac. Sve je instant. Kad vi bez problema uzimate tuđe radove je moralno dno”, kaže ona.