Gostujući u emisiji Nedeljom u 2 na HRT-u predsjednik NIP-a i ministar vanjskih poslova BiH opet je govorio o diplomi Sebije Izetbegović. Ovog puta je samo poručio da hrvatski mediji trebaju dati jasan odgvor oko njenog studiranja kako bi se izbjegle špekulacije o mogućoj zlonamjernoj diskreditaciji. Konaković je zamjerio Sveučilištu u Zagrebu "mlak stav" po ovom pitanju što je izazvalo nedoumice u javnosti. Govorio je Konaković i o svojoj diplomi.

PIŠE: BOGDAN BAUK    (za Ljudski.ba)

Bosna i Hercegovina bi bila sretna zemlja da je u visokom obrazovanju njen jedini problem diploma Sebije Izetbegović. Jeste, od velike važnosti je dokazati istinu o tome da li je i kako jedna od najmoćnijih žena u BiH završila fakultet. Prema onome što se do sada dešavalo Izetbegovići su politički poniženi, jer u čekanju sudskog epiloga već je formiran sud javnosti. Ono što nas treba da brine je pitanje da li je ogroman napor za diskreditaciju aktuelne direktorice Kliničkog centra u Sarajevu utrošen da bi se rastreslo visoko školstvo, ili je jedini cilj politički obračun i pritisak da se lakše formira vlast u FBiH.

U galami koja se podigla oko sporne magistrature Sebije Izetbegović prilično neopaženo je prošla vijest kako je Tužilaštvo KS formiralo predmet protiv Rektora univerziteta u Sarajevu Rifata Škrilja čime se baca sumnja da je riječ o moralnoj vertikali osjetljivoj na nezakonitosti u visokom obrazovanju. Između ostalog sumnjivo je i rektorovo akademsko napredovanje o čemu se ranije pisalo. Osim toga pod lupom su i napredovanja koja je aminovao sam Škrijelj, a čije žrtve bi mogli biti nadprosječni studenti čiji rezultati i znanje se jednostavno ne uklapaju u društveni kliše koji je kreiran u BiH.

Ono što se cijelo vrijeme, pa i u slučaju Izetbegović ignorira je spremnost pojedinaca iz akademske zajednice da učestvuju u kompromitovanju visokoškolskih institucija čime se podcjenjuje i derogira znanje kao ključni resurs za razvoj jednog društva. Strašno je kada glavni državni tužilac ustvrdi da su se diplome u BiH kupovale na benzinskim pumpama. Strašnije od toga je samo inertnost tužilaca i policijskih službenika koji su godinama ignorisali javnost koja je brujala o fakultetima koji se završavaju dok autobus odmara na stanici u novim bosanskohercegovačkim univerzitetskim centrima , ili uz piće u kafani gdje se koverta daje ispod stola.

Nije nimalo naivna konstatacija opozicije u USK da su novu vlast napravili oni koji kupuju i oni koji prodaju diplome. Tamo je iz tužilačkih dosija izašla informacija o stotinama kupljenih diploma. Problem je što gromoglasne najave iz tužilaštava ne prate adekvatne sankcije. Možda je razlog što procesima upravljaju oni iza čijih diploma ne stoji konkretno znanje. 

Ako je u USK sporno najmanje 100 diploma za koje tužioci imaju saznanja pitanje je za koliko nemaju znači li to da je u BiH izdato hiljade diploma ljudima koji su shvatili da je lakše platiti nego učiti. Inspektori su "na pumpama" otkrili prostor za kupovinu diplome, pitanje na koja sve mjesta još nikada nisu i neće doći. Ceh je već platila država. Izgubljeni novac najmanja je šteta, ali važan je nacionalni interes.

Da se ne lažemo, diplomu neće i nije kupio niko ko radi u realnom sektoru. Bez obzira na papire koje donesete tamo se rezultati mjere konkretnim djelima. Brzo se pokaže znaš li raditi posao za koji si plaćen, ili ne znaš. Dakle, diplome kupuju oni koji rade, ili se žele zaposliti u državne instittucije, javna preduzeća i ustanove. Zato danas javne kompanije i ustanove grcaju u dugovima i sa lošim programima mogu tonuti samo dublje.

Ono što se prešućuje je odgovornost akademske zajednice. Na mnogim diplomama sumnjivog porijekla su potpisi dekana, rektora, ljudi od zvanja i znanja koji u društvu neopravdano dobro kotiraju. Za šaku maraka mnogi doktori nauka su potopili vlastiti obraz pristajući da se valjaju u blatu u koje su navukli i brojne obične ljude stvarajući im pogrešno uvjerenje da je njihova odgovornost za urušavanje države minorna.

Ljudi koji pristaju biti uvučeni u nezakonite i nemoralne radnje jednako ruše državu kao pokvareni političari i besčasni akademci dajući im alibi za ono što čine. Sa šansom da radnik, seljak, pa i siromah lako dođu do diplome aktuelne politike samo drže otvorena vrata za kriminal kojim se godinama uspješno bave. Onaj ko je kupio diplomu nikada neće tražiti promjenu sistema, samo šansu da se on u njemu popne najviše što može.

Za kraj moramo se sjetiti priče kada je jedan političar koji je preminuo postao doktor nauka, iako su svi u njegovom selu znali da nije mogao završiti ni srednju školu, a da mu se ne progleda kroz prste. Kada su ga pitali ima li diplomu poslao je "malog" da iz gepeka donese jednu. Loši đaci nam vode državu. Umjesto da su oni propali, država je na popravnom ispitu, a generacije su nepovratno izgubile godine i nadu.

Izuzetno je važno da li je i kako Sebija Izetbegović završila fakultet. To je ogledalo politike koja je dominirmala posljednjih 30 godina. Ali ništa manje nije važno kako i šta radi rektor Škrijelj i da li "nove" politike ostaju na starim provjerenim stazama.