Eh, to nam je naša borba dala, reći će oni malo stariji.

Piše: HRVOJE KOVAČ (Ljudski.ba)

Iako je nekada bio član Partije, ateist, potpisivao se ćirilicom i u mladosti bio vođa navijača Veleža, danas pobožni lider HDZ-a BiH sušta je suprotnost samog sebe.

Dragan Čović, inače veliki fan rehabilitiranog Hrvatskog športskog kluba Zrinjski čestita timu za koji navija ovogodišnju epizodu u Europi koja se sinoć neslavno završila tragičnim golom u zadnjoj sekundi drugog produžetka, a nakon toga i u drami s penalima.

Zrinjski je prvak države i da se ne lažemo političko-sportski projekt nastao u praskozorje raznih herceg-bosanskih snova, no sudeći prema onome na koji način igrači i rukovodstvo tog kluba predstavljaju BiH na europskoj sceni, treba im čestitati na svemu.

No, čestitke će izostati lideru HDZ-a, bivšem Veležovcu, ateisti, komunisti, provjerenom vojno-političkom kadru JNA, čovjeku koji se do 1992. potpisivao ćirilicom i godinama bio direktor strateški važnog vojnog kombinata Soko Mostar.

Ne zbog toga što navija za Zrinjski, nego zato što je skupa sa političkom nomenklaturom okupljenom oko sebe svim silama nastojao gurati samo „svoje“.

Pa je tako najbolja bh. plivačivca Lana Pudar, zbog Čovićevog premijera na zadatku u HNK ostala bez nagrade jer nije „njihova“.

Čović ne radi ništa drugo i drugačije od onoga što čine njegovi koalicijski partneri. Iz Laktaša su godinama stizale čestitke sjajnim sportašima iz Srbije, za koje realno ni onaj što čestita nikad prije nije čuo. Ali ne i „svojima“, a o sportašima iz reda nesrpskog življa da ne govorimo.

A upravo je taj Milorad Dodik ne tako davno bio veliki pobornik bh. košarke, dolazio u Sarajevo na sastanke, pomagao gdje je mogao, sve dok jednog dana, baš kao i prika iz Mostara, nije okrenuo ploču.

Eh, to nam je naša borba dala, reći će oni malo stariji.

Dok su razbijači države snažno utiskivali svoje želje u jeruzalemski zid plača, sanjajući samostalnost, treće entitete i secesije, naša djeca svojim djelima i rezultatima ruše predrasude i uništavaju im snove.

Kako vjerovati ljudima koji preko noći mijenjaju vlastita vjerska i politička uvjerenja, pa čak i klub za koji navijaju?

Odgovor je jasan i nedvosmislen – Nikako. Jer, onako kako su prodali svoje ideale preko noći, danas i sutra će prodati nas, što već godinama i čine.

Ali, ničija nije do zore…