Nedavno je Milorad Dodik opsovao genocid. To je odraz njegove kulture i za to nema opravdanja. Jasno je nama da je Dodik pod velikim pritiskom, da mu se izmiće tlo pod nogama, ali za primitivizam, fašizam i šovinizam nema opravdanja. Ne smije ga biti ni za svaku drugu vrstu zloupotrebe žrtava genocida, posebno u političke svrhe, a svakodnevno im svjedočimo.

Piše: ERNAD METAJ

Vijeće ministara BiH ni ove godine nije postiglo saglasnost da se 11 juli proglasi Danom žalosti u cijeloj BiH. Očekivano, protiv su bili ministri iz RS-a. Njima na čast. Žalit će oni koji to osjećaju, oni koji su dovoljno civilizirani da razumiju tuđu bol, oni koji shvataju da je ubica zločinac i ništa više.Nema herojstva u ubijanju nevinih i nemoćnih.

Pollitika iz RS-a nije nikakvo iznenađenje. Na žalost, malo je iznenađenja i u F BiH. Ljudskost i empatija i tamo se sve češće zloupotrebljavaju u dnevnopolitičke svrhe. Dokaz za to su brojni postovi na društvenim mrežama kroz koje se osuđuje nova većina iz F BiH jer je na Vijeću ministara BiH dala podršku prijedlogu da u BiH bude dan žalosti nakon masakra koji je počinio učenik u Beogradu.

Ružno je i tužno svjedočiti zloupotrebi boračkih udruženja koja bi uređivala ko od političara iz BiH može u Potočare 11 jula. Ko to radi ne poštuje žrtve.

Nismo isti, i ne treba da budemo. Svakog normalnog čovjeka tragedija iz Beograda neće ostaviti ravnodušnim. Ubijena su djeca. Ubica je dijete. Imamo i mi djecu. Ne ćelimo da budu ubijena. Ne želimo da budu ubice. Sve drugo, bilo bi da s nama nešto opasno nije u redu. Nešto opasno nije u redu ni sa onima koji osuđuju ljude spremne da pokažu empatiju i žaljenje sa svakom nevinom žrtvom. Nešto opasno nije u redu s onima koji se uporno protive da 11 juli bude dan žalosti u BiH.

Bošnjaci, Hrvati i Ostali u Vijeću ministara kolegama iz RS-a su pokazali da nisu isti. I ne trebaju biti. Svojim postupkom poslali su poruku i u Srbiju da su drugačiji i od politike srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića. Čovjek koji je s "kišobranom" hodao  po agresorskim linijama iznad Sarajeva i koji bi za jednog Srbina ubio 100 muslimana nije i nikada neće u sebi imati veličinu njemačkog Vilija Brandta koji je kleknuo pred žrtvama koje su ubili zločinci iz njegovog naroda. 

11 jul trebao bi biti Dan žalosti u cijeloj BiH, ali u Srbiji. Tim činom bi se otvorila vrata da zlo konačno izađe sa Balkana. Bila bi to poruka svijetu da ovdje ipak ne žive plemena koja ne mogu odoljeti da se jednog dana ne hrane tuđom krvi. Oni koji odnosom politike iz RS-a mjere vlastitu spremnost da žale za tuđom djecom i tuđim žrtvama nisu puno bolji od takvih politika. Oni ih samo dodatno hrane.

Nije slabost kleknuti i pustiti suzu za nevinim žrtvama ako nisu "naše". Slabost je takmičiti se u porukama zla na društvenim mrežama. ne može se i ne smije braniti silovanje djevojčice i njeno bacanje u jamu na Kazanima zločinima u Srebrenici. Ne može se i ne smije braniti ubistvo osmero djece kod Viteza zločinima u Ahmićima. Srebrenički genocid ne može i ne smije imati opravdanje u bilo kojem zločinu počinjenom nad Srbima u BiH. To je samo put da se živom održi spirala zla u BiH i na Balkanu, a u njoj će opet samo stradati nevini.

 - Za pomirenje je neophodno da cjelokupno društvo uloži napor kako bi žrtve bile poštovane i kako bi se prihvatila istina o onome što se dogodilo. Svi moraju da se suoče sa prošlošću. Oni koji su osuđeni i koji su odslužili zatvorske kazne ne trebaju se oglašavati u javnosti, osim kada govore o obeštećenju i iskazivanju poštovanja prema žrtvama. Negiranje ili umanjivanje ratnih zločina predstavlja jasnu uvredu za žrtve i preživjele Svi mi moramo dati sve od sebe da se strašni zločini nikada ne ponove i da se nikome ne pruži prilika da ih ponovi,  S tim u vezi, želim jasno reći da su nedavne izjave Darija Kordića, osuđenog ratnog zločinca i osobe odgovorne za događaje u Ahmićima, za svaku osudu, istakao je nedavno Visoki predstavnik u BiH Christian Schmid tokom posjete Ahmićima gdje je odao počast žrtvama zločina.

Nismo i ne trebamo biti isti. Ne smije b iti sporno što se u BiH žali za ubijenom djecom u Beogradu. Uvijek treba imati na umu da i tamo postoje oni koji žale za srebreničkim žrtvama i koji će im odati počast i po cijenu vlastite sigurnosti kao što su Žene u crnom. Mnogi nisu kao Dodik, ili kao Vučić, problem je što samo rijetki imaju hrabrosti biti iznad aktualnih politika. Najbolja slika toga je jadna opozicija u RS-u koja I dalje vjeruje da do vlasti može samo negiranjem BiH i negiranjem genocida.

Gori od njih su samo oni koji će za sitnu korist napasti vlast samo zato što u foteljama više nisu njihovi favoriti. Neće Trojka promijeniti Dodika iako su neki od njih i u to vjerovali, ali svojim postupcima mogu mijenjati svijest običnih ljudi, mogu pokazati da razumiju bol svake majke. Ovdje nikada nije ni bilo sporno ko će prvi početi, već ko će prvi prestati.

Pustite žrtve da počivaju u miru. Nemojte njihovu tragediju i bol njihovih najbližih zloupotrebljavati za političke obračune. I kada nije Trojka bila dio Vijeća ministara BiH 11 juli nije bio Dan žalosti. To nema i ne smije imati veze sa Danom žalosti zbog masakra u Beogradu. Nismo isti, i dobro je da je tako.

To što je Dodik opsovao genocid ide njemu na čast. Zadnja je to faza preobražaja nekadašnjeg socijaldemokrate u nacionalistu koji osjeća da mu se približio kraj. Nemojte ga spašavati lažnom brigom za žrtve iz Srebrenice.

Ko još nije shvatio da mu je na ovim prostorima nacionalizam prekinuo djetinjstvo, srušio grad, opustošio domovinu, uništio fabrike, doveo korupciju do savršenstva i legalizirao kriminal taj ima strašan problem. Taj podržava koncept koji je obespismenio djecu, pokopao kulturu, i u prvi plan isturio primitivce i polusvijet koji će nam zadužiti i praunuke. E pa ne želimo svi biti isti.