Legalni kriminal i zloupotrebe stvorile su od rijeke Drine eldorado za izvlačenje šljunka koji omogućava pojedincima da se bogate i uništavaju javno dobro i to sve pred očima javnosti i odgovornih institucija.

Šteta, odnosno dobit, zavisno sa koje strane gledate, sada se već mjeri u milionima konvertibilnih maraka eksploatisanog materijala, tvrde dobro upućeni aktivisti.

Duboka interesna mreža koja uključuje razne kompanije, pojedince iz lokalnih i viših vlasti, te nezainteresovanost institucija za zaustavljanje kriminala i uništavanje prirode, pretvorilo je ovu rijeku u mašinu za novac koju je teško zaustaviti.

Kao prirodna granica između BiH i Srbije, Drina je savršeno tlo za zloupotrebu zakona i propisa koji sami po sebi nisu jasno regulisani ali ni sprovođeni.

Područje Srebrenice, Bratunca, Zvornika i Bijeljine duž kojeg protiče Drina pogodno je za ilegalne šljunkare i njene vlasnike iz više razloga: nepristupačnost samom terenu oko obale rijeke budući da su to uglavnom nenaseljena, šumom i šikarom prekrivena područja, te su lako maskirana.

Drugi problem jeste prirodna granica između dvije države, dakle ukoliko preko BiH kamioni izvoze šljunak iz srbijanskog dijela rijeke obje države su odgovorne ali nijedna ne reaguje.

Treći problem jeste ignorisanje lokalnih i entiteskih institucija, Voda RS-a, Ministarstva rudarstva i energetike RS, načelnika i gradonačelnika navedenih lokalnih zajednica. Da bi razumjeli kompleksnost i povezanost svih ovih faktora i zašto je ovo krug koji je skoro nemoguće prekinuti, svaki od problema treba ponaosob analizirati.

Prvi problem je nepristupačnost samog terena oko i do rijeke Drine. U pomenutim mjestima savršeno služi firmama koje se bave eksploataciom šljunka i pijeska. Iz Republičke uprave za inspekcijske poslove, pored mnogobrojnih problema navode upravo i ovaj.

Budući da se eksploatacije ne obavljaju na istoj adresi, već se lokaliteti mijenjaju, inspektoratu je otežano praćenje na kojim lokacijama i parcelama se trenutno vrši dislokacija kako bi se mogla planirati kontrola. Takođe, Republička vodna inspekcija trenutno raspolaže sa samo šest inspektora koji nadzorom obuhvataju cijelu RS.

Dodatni problem čini i to što je Drina prirodna granica između BiH i Srbije, te predstavlja „sivu zonu“ naročito kada su u pitanju ilegalne šljunkare. Dislokacija materijala se vrši iz zemljišta koje je katastarski zavedeno u Srbiji, ali se odvozi preko BiH.

Voda je opštedruštveno dobro, međutim skoro tri decenije u BiH svjedočimo devastaciji uz podršku političkih moćnika, a zarad profita pojedinaca.

Aktivista Dušan Aćimović, iz Udruženja Stop nelegalnim šljunkarama na rijeci Drini, tvrdi da su građani više puta kontaktirali Republičku upravu za inspekcijske poslove, ali uzaludno.

Aćimović  se aktivno uključio u ovu problematiku jer mu je cjelokupna imovina usljed nelegalne eksploatacije šljunka ugrožena. Teški kamioni s tim teretom prolaze na tri, četiri metra od njegove kuće, usljed čega su se pojavila vidna oštećenja na kući, a prašina i buka su konstantni.

„Dođe vodoprivredni inspektor iz Banjaluke ili Bijeljine i kaže da nije njegova nadležnost jer pripada Srbiji. A kada ih pitamo zašto ne zaustavljaju kamione i pitaju ih gdje su natovarili šljunak, i da pokažu carinsku deklaraciju, oni odgovaraju da je nemoguće jer je ista država. Pa ako je ista država zašto onda vi ne možete učiniti ništa“.

Iz Inspektorata tvrde drugačije. Kažu da je teško stati u kraj nelegalnim kopačima šljunka zbog česte promjene lokacija i ističu da bi im od velikog značaja bila veća angažovanost građana koji bi prijavljivali sumnjive radnje.

Međutim, ovaj apel zvuči ironično s obzirom da aktivisti i građani iz Zvornika konstantno upozoravaju na ovaj problem, prijavama ali i kroz javne akcije.

„U prijavama se često navodi da se u određenom vodotoku vrši nelegalna ekspoatacija ne navodeći bližu lokaciju, što za posljedicu ima da inspektor provede i po nekoliko sati tražeći lokaciju, a obično za to vrijeme lica koja obavljaju nelegalne radnje saznaju da je inspektor na terenu i udalje se sa vodotoka” – ističu u Republičkoj upravi za inspekcijske poslove.

Aktivisti, s druge strane, tvrde da je  treći i najvažniji problem upravo prebacivanje odgovornosti, netransparentnost, nezainteresovanost kao i saučesništvo lokalnih i etnitetskih javnih institucija.

Prema tvrdnjama aktivista broj ilegalnih šljunkara je nepoznat, procjenjuje se na preko 20, dok tek 7 ima sklopljene ugovore. U 2023. godini JU Vode Srpske je sklopila tih sedam ugovora za održavanje riječnih korita, dislokaciju i vađenje materijala iz vodotoka sa pravnim licima.