Michaela Kaniber (rođena Brekalo) je ministrica poljoprivrede u državnoj vladi Bavarske. Otac je iz Tomislavgrada, a majka iz Aržana. Bavarska ima 12,5 milijuna stanovnika, 15. je ekonomija  svijeta, a nakon automobilske industrije poljoprivreda je drugi sektor po važnosti.

Hrvatski premijer Andrej Plenković i bivša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović u Münchenu su nazočili na Konferenciji o sigurnosti, a u sastali su se i s predstavnicima brojne hrvatske zajednice u Bavarskoj. Plenković je nakon sastanka na Twitteru objavio i fotografiju na kojoj je u društvu bivše predsjednice Grabar Kitarović i bavarske ministrice poljoprivrede Michaela Kaniber.

Michaela Kaniber rođena 14. rujna 1977. u Bad Reichenhallu o obitelji Brekalo. Njeni roditelji su krajem 1960-ih kao gastarbajteri iz ondašnje Jugoslavije doselili u Bad Reichenhall u Bavarskoj, gdje su držali gostionicu.

Otac Josip je iz Prisike kraj Tomislavgrada, a majka Marija iz Aržana u Hrvatskoj. Imaju dvije kćeri i sina.

Nakon što je 1993. godine završila žensku srednju školu, Michaela je 1996. završila strukovnu obuku kako bi postala specijalistica u području poreznog i poslovnog savjetovanja. Od 1996. do 2004. je radila u lokalnoj poreznoj tvrtki, a od 2005. do 2013. u obiteljskom restoranu.

Udala se mlada, a sa suprugom Thomasom, koji radi na dužnosti glavnog policijskog komesara, u braku je 25 godina. Rano je postala majka, tri kćeri rođene su u roku od pet godina. U politiku je ušla spletom slučajnih okolnosti, zbog revolta i građanskog bunta.

– Okidač za ulazak u politiku bio je jedan zakon koji se ticao obrazovanja djece u školi i vrtiću. Nije mi bilo svejedno da politika nameće zakon koji nije fleksibilan za mlade roditelje i to me toliko nerviralo da sam se otišla žaliti političkom zastupniku za naš kotar koji je od mene tražio da mu svoje pritužbe stavim na papir. Vjerojatno je osjetio koliko se upornosti i strasti zalažem za to pitanje pa me nakon nekog vremena pitao imam li interesa za politiku, ispričala je za Večernji list.

Moja mješavina urođenog mediteranskog hrvatskog temperamenta i odlučnosti te njemačke upornosti, odvela u politiku, u Kršćansko-socijalnu uniju (CSU). Htjela sam se boriti za očuvanje kršćanskih i tradicionalnih obiteljskih i društvenih vrijednosti, tako važnih za moju Bavarsku i tako važnih za moju Hrvatsku – prisjeća se Michaela Kaniber.

Politički smjer za nju nije bio dvojben jer je još uvijek glasala za CSU, a dužnosnike te stranke, poput gradonačelnika i župana, upoznala je kao goste obiteljske gostionice.

– Volim ono što, uvjerena sam, voli i većina ljudi: toplinu obiteljskog doma, gledati djecu kako odrastaju u dobre i zadovoljne ljude. I zato nikada ne bih krenula na taj put niti bih se počela baviti politikom da su mi djeca mala – kaže ponosna majka triju djevojaka koje danas imaju  od 24, 23 i 20 godina.

Politički put otpočela je članstvom u vijeću općine Bayerisch Gmain, a ubrzo je izabrana i za predsjednicu ogranka te stranke u svom kotaru. Sposobnu i ambicioznu političarku u usponu njezini nadređeni gurnuli su u vatru na predstojećim parlamentarnim izborima 2013. godine.

“Prvi put u povijesti Hrvati imaju priliku dobiti svoga zastupnika u bavarskom parlamentu”, bio je jedan od slogana Michaele Kaniber koji je našao put do njezinih birača jer je odnijela premoćnu pobjedu s više od 55 posto glasova i tako ušla u bavarski parlament.

Osim posla zastupnice, u to vrijeme obnaša i dužnosti u odborima za rad i socijalna pitanja, mladež, obitelj i integraciju, te znanost i umjetnost, sve dok joj se na kraju četverogodišnjeg mandata javio predsjednik bavarske vlade Markus Söder i ponudio da postane ministrica poljoprivrede, koji  pokriva 900 tisuća ljudi i nakon automobilske industrije drugi je po važnosti sektor u Bavarskoj.

Tijekom uspona političkom i društvenom ljestvicom nije zaboravila svoje korijene kao ni one koji su joj tu dužnost omogućili: njezine hrvatske birače.

–  Hrvati su sa mnom dobili nekoga kome će se obratiti za pomoć, netko tko razumije njihove potrebe i tko može pridonijeti očuvanju našeg jezika, naših običaja i kulture te kršćanskih i obiteljskih vrijednosti. Osim toga, želja mi je od prvoga dana bolje povezati i podići razinu suradnje između Bavarske i Hrvatske, posebno kulturnu i gospodarsku suradnju – kaže Michaela Kaniber pa spominje kako se Sveta misa u obližnjoj crkvi, nedaleko od njezina obiteljskog doma, održava svake nedjelje na hrvatskom jeziku.

Često sluša hrvatske vijesti, a u Hrvatsku navraća tri do četiri puta godišnje: obitelj ljetuje u Brelima, a ne propuštaju ni obilazak majčine rodnog Aržana i očeve Prisike, kao ni odlazak kod obitelji u Zagrebu i Splitu.

Bavarska, s gotovo 13 milijuna stanovnika, najrazvijenija je savezna republika u Njemačkoj i 15. ekonomija u svijetu, a svoj dom je pronašlo i oko 100.000 Hrvata, tumači Michaela.

No, osjećaji su joj, kaže, podijeljeni jer koliko joj je drago da se hrvatska zajednica širi, toliko joj je teško što Hrvati, osobito mladi ljudi, napuštaju domovinu kojoj toliko mogu dati.

–  Korijeni se ne zaboravljaju – reći će uz smijeh Michaela Kaniber, rođena Brekalo, rođena 1977. i odrasla u njemačkom Bad Reichenhallu, kao i njezin mlađi brat, dok je najstarija sestra bila rođena u splitskoj bolnici.

– Moji roditelji Marija i Josip bili su tipični gastarbajteri koji su u 60-ima i 70-ima napustili bivšu Jugoslaviju tražeći bolji život. Ovdje su ga i našli. Otvorili su gostionicu, gdje se čuva hrvatska tradicija zahvaljujući hrvatskom osoblju, hrvatskim receptima, hrvatskoj kuhinji. Moji roditelji nikada nisu prestali govoriti hrvatski jezik, pa sam ga uz njemački odmalena učila i ja, iako mi često nedostaje vokabular.

Iako je napravila strelovit uspon u politici ostala je čvrsto utemeljena na tradicionalnim vrijednostima:

–  Što se god više primičem vrhu, to sam poniznija, to se više bojim Boga. Pogledajte moje cipele: ravnih su potplata, više ni štikle ne nosim jer želim dobro osjetiti pod po kojem hodam. Politikom se treba baviti za narod, a ne za sebe.

Nikad neću zaboraviti da su moji roditelji u Njemačku stigli bez znanja jezika, s tisuću maraka u džepu, da su radili i borili se za nas. Tata Josip i danas se rasplače kad shvati da mu je kći ministrica. Jednostavno ne može vjerovati, kaže Michaela.

–  Imam veliko razumijevanje za ljude koji dolaze živjeti u Njemačku jer im je jako teško i jer žele bolji život, kako su, uostalom, rezonirali i moji roditelji. Poput mnogih drugih Hrvata, i oni su također svoju drugu domovinu našli u Njemačkoj gdje žive život s mješavinom radosti i tuge tipično za sve naše ljude s dvije domovine u srcu.

 S druge strane, jako sam tužna zbog iseljavanja iz Slavonije koja je nekad hranila cijelu Jugoslaviju. Rekla bih kako su se Hrvati u Bavarskoj i Njemačkoj na najbolji način uspjeli integrirati jer su Hrvati, ukupno gledano, vrlo vrijedan narod.

No, bilo bi mi jako drago da Hrvatska bolje napreduje i da je uspješna na poljima turizma i poljoprivrede, kako bi mladi mogli ostati u domovini – kaže Michaela Kaniber, čije misli i riječi trebaju čuti i oni koji odlučuju o životima Hrvata u domovini.