Pjesma je jedino ono što se danas čuje u Miljakovcima. Dječiji žamor godinama je sve tiši, mladih nema, a jedina škola u selu sada se - prodaje.

Propast, reći će Ranko Jovanović, koji je šezdesetih godina bio među njenim prvim učenicima.

Ranko Jovanović, Miljakovci

Ja sam prva generacija koja je u ovu školu prešla iz Gaćana, sa učiteljem Mišom Stojanovićem. Nas je bilo 73. u četiri razreda. Došlo je vrijeme da sada nema nikoga. 00:55 To je jedna propast, kako da kažem, za selo i cijelu državu.

Škola u kojoj nema đaka slika je ne samo u ovom nego u brojnim drugim selima širom Bosne i Hercegovine. Ona u Miljakovcima mogla bi dobiti i novog vlasnika. Grad Prijedor planira je prodati.

Slobodan Javor, gradonačelnik Prijedora

To je objekat koji pet-šest godina stoji napušten, u lošem stanju, investitor se javio sa željom da pokrene proizvodnju i uloži u taj dio grada. Kad smo dobili pozitivne odgovore, stavili smo objekat na licitaciju. Da li će se neko javiti, koju će cijenu dostići on na koncu dostići, to ne znam...

Imanja i vrijedne ruke jedini su resurs kojim ljudi u Miljakovcima obezbjeđuju sredstva za život. Danas u selu živi jedva 50 ljudi. One najupornije čuvare kućnih pragova najviše pritišće samoća

Slobodan Kecman, Miljakovci

Selo puno naroda, radilo se, pjevalo se, narod bio veseo. Danas je sve zatvoreno, konzervirano, putem se ne može vidjeti ni dijete nit' šta. Mahneš rukom, ne znaš ni ko je.

Stariji stanovnici pamte i neka druga vremena, kada je selo živjelo tokom cijele godine. Danas niti imaju prodavnicu, niti ambulantu, a već nekoliko godina ne radi ni škola. Bez djece izumire i selo.