Državni parlamentarac Šemsudin Mehmedović (SDA) komentirao je istup ministra vanjske trgovine BiH Staše Košarca.

-Staša Košarac je uspio da sažme sav antidemokratski, antiliberalni, protuzapadni, protucivilizacijski program generacija srpskih nacionalistickih političara počevši od Slobodana Miloševića pa nadalje u samo svom jednom obraćanju pred Vijećem ministara BiH i medijima. Kako Milošević nije prihvatio ponudu da SFRJ ubrzano uđe u EEZ (EU) jer se to kosilo sa ciljevima srpskog nacionalnog programa, tako ni nacionalistička pozicija i opozicija u BiH entitetu RS ne želi u EU ako to znači da nacionalizmi u BiH, a posebno srpski, više ne bi bili dominantna politička snaga u zemlji iz koje taj nacionalizam želi da odvoji i odnese jednu njenu polovinu.

Iz istog razloga njegov stranački šef namjerno podmeće posljedicu pod uzrok i govori kako ni BiH ne može opstati kao višeetnička zemlja kad to nije uspjela ni SFRJ. Srpski ekstremni nacionalizam udružen sa agresivnim militarizmom početkom devedesetih prezreo je EU i radije krenuo u rušenje SFRJ nego da u jednakosti sa ostalima učestvuje u građenju demokratske i prosperitetne države i društva. Sumanute kritike koje čelnistvo RS upućuje Evropskom sudu za ljudska prava zbog odluke u predmetu S. Kovačević u dlaku su iste kao one koje upućuju Ustavnom sudu BiH. Time ne samo oni već i njihovi "stručnjaci" koji su ne tako davno bili u pravosuđu u BiH pokazuju da za njih u ustavnopravnom sistemu jedne zemlje nema mjesta za ljudska prava, prava manjina i demokratiju. U njihovoj viziji društvenog uređenja nema prostora ni za vladavinu prava ni za život slobodan od straha od uskraćivanja osnovnih ljudskih prava poput prava na život, imovinu, zaštitu od diskriminacije, slobodu od korupcije, život u ljudskom dostojanstvu. Njihov je ideal život RS, Srbije i Srba kao dijela neke ruske gubernije radije nego da i sebi i svojoj djeci i djeci svojih glasača obezbijede život u slobodi, jednakosti, demokratiji, vladavini prava i ljudskih prava, predvidivosti i blagostanju.

"Bože, šta još treba da se desi", kako se upitao Bajaga, pa da u te glave nakon svih tragedija objašnjenih presudama ICTY i ICJ uđe bar malo empatije i razuma?

Možda da međunarodna zajednica, pored nas ovdje koji smo toga odavno svjesni, konačno sebi prizna sa kakvim nepopravljivim promiloševićevcima i proputinovcima ima posla i pomogne bosanskim snagama da se usvoji i primjeni BiH strategija tranzicijske pravde i kroz veting i lustraciju politički izoluju i odstrane ključni nosioci nastavka rata za Veliku Srbiju i ruski svijet drugim sredstvima.

Ako je i to svjedocima Daytonskog mirovnog sporazuma pregolemo, bar da pomognu da se presude ICTY i Međunarodnog rezidualnog mehanizma uvedu u kaznene evidencije u BiH i da se konačno otkrije gdje su i šta je sa predmetima sa čuvene "A liste". Valjda ne misle sutra tako pustiti ratne zlikovce u Ukrajini da uđu u vlast kao da se ništa nije desilo? Šta tada bude pokazuju upravo reakcije srpskog i ne samo tog nacionalizma na odluku jednog od stubova demokratskog evropskog poretka.

Ako je i od Staše, previše je, zaključio je Mehmedović.