Izbjkegavaje zamjenika direktora SIPA Zorana Galića da bijegom u Hrvatsku bude uhapšen u BiH otvorilo je mnoga pitanja. Pojedini hrvatski mediji sumnjaju u namještaljku i smatraju da je Galić žrtva pravosudnog sistema kojim upravljaju određeni centri moći. U nastavku pročitajte jednu od analiza.

Blizu je prvi kolovoz i uskoro će proračunski korisnici dobiti plaće, uključujući Zorana Galića, zamjenika direktora Državne agencije za istrage i zaštitu BiH (SIPA). Galić, koji je pod istragom zbog sumnje u primanje mita i zloupotrebu položaja, nastavit će primati plaću unatoč tome što nije radio ovaj mjesec.

Prvotni plan bio je uhititi Galića i slomiti njegov karakter kroz pravni pritisak, nadajući se da će priznati krivnju ili surađivati. Međutim, Galić je svojim odlaskom u Hrvatsku osujetio te planove. Optužba je plasirana u javnost prije nego što su prikupljeni svi potrebni dokazi, što je sada stavilo tužiteljstvo u nezgodnu poziciju jer nema dovoljno čvrste dokaze za formalnu optužnicu.

Zbog proceduralnih nesuglasica, Galić nastavlja primati plaću dok se vodi istraga. Suspenzija bi značila da je službeno maknut s pozicije, ali bi i dalje primao plaću. U trenutnoj situaciji, koristi bolovanje dok tužiteljstvo nema dovoljno dokaza da ga formalno uhapsi i pokrene optužni proces.

Ova situacija razotkriva odvratnost pravnog antisustava u BiH, gdje se optužba može plasirati prije prikupljanja dokaza, a optuženi može koristiti proceduralne rupe da izbjegne pravdu. Prvo je plasirana osuda bez dovoljno čvrstih dokaza, a sada se suočavaju s problemom održavanja te optužbe bez konkretnih rezultata. Galićev manevar da izbjegne uhićenje dodatno je zakomplicirao situaciju i pokazao kako sustav može biti izigran.

Ako ovome dodamo medijska nagađanja da je Galić zasmetao visokoj porti u Sarajevu zbog interesa u slučaju Aletić, situacija poprima potpuno drugačiji smjer. Podsjetimo, Galić se istaknuo u borbi protiv onih koji su zloupotrebljavali položaje u Državnoj graničnoj službi (DGS), suspendirajući desetke policajaca zbog tog pitanja.

Cijela situacija bi išla mnogo lakše da je Galić bio uhićen. Njegovo uhićenje bi poslužilo kao snažna politička poruka Hrvatima da je svatko zamjenjiv i uhvatljiv. Međutim, dok je Galić vani, a tužiteljstvo nema dovoljno materijala za podizanje optužnice ili suspendiranje, mediji bi trebali početi postavljati pitanje radi li se ovdje o namještaljci, linču i političkom progonu, ili čak progonu čovjeka koji je radio svoj posao jer se raspitivao oko slučaja Aletić. Naivno je vjerovati da bi Galić, koji je bio na tako prevažnom mjestu, koristio svoj položaj za ono za što ga se tereti – to je kao da netko sjedi na brdu dijamanata i šverca bakar.

U ovoj situaciji, privođenje Slavena Zeljke također poprima druge obrise. Postavlja se pitanje je li i ovo dio šire strategije medijskog i političkog progona osoba koje su se usudile istraživati i dovoditi u pitanje određene kriminalne aktivnosti unutar visokih institucija. NGO mediji i dalje traže Galićevu osudu, dok se malo koji mediji usude postaviti ovo pitanje.

Slučaj Aletić i njegovo razotkrivanje gotovo sigurno bi povećali kaznu Selmi Cikotiću, a odlazak ambasadora Murphyja iz BiH postaje upitan ukoliko se otkrije da je njegovo “samoubojstvo” bilo naručeno. Galić je navodno upravo tražio da se svjedoci tog samoubojstva dodatno ispitaju i stave pred poligraf.

Postavljamo pitanje: je li BiH zemlja u kojoj se prvo nacrtaju mete, a potom se tim metama tovare insinuacije dok ne pristanu na nagodbe i suspenzije? Ako suspenzije nema, a karakter nije slomljen, što to znači? To znači da dokaza nema. Tko je izdao uhidbeni nalog bez dokaza? Taj netko se sada boji potpisati suspenziju. E, taj netko je ime koje treba progoniti. Netko iz SIPE je postupio po nalogu vanjskog autoriteta, i sada se boji za svoj posao jer je ilegalna suspenzija ozbiljno kazneno djelo.

NGO medijima postavljamo pitanje: za koga radite, je li problem to javno reći?

Uhićenje Galića događa se pred odlazak ambasadora Murphyja. Što da je Galić izišao s novim rezultatom istrage – da Aletić nije ubijen – u tom slučaju Tužiteljstvo BiH isti dan bi moralo izdati uhidbeni nalog za Murphyja. Je li Murphy stoga smjestio Galiću kako on ne bi njemu?

Ova situacija pokazuje odvratnost pravnog antisustava u BiH, gdje se osuda može plasirati prije prikupljanja svih potrebnih dokaza, a optuženi može koristiti proceduralne rupe kako bi izbjegao pravdu. Potrebne su ozbiljne reforme kako bi se ovakve situacije spriječile i osigurao integritet pravosudnih institucija.