Gračanlije ne zaboravljaju svog šereta Esada Huskanovića Šolaju. Esad je bio omiljen među običnom rajom u svome gradu koji je svojim vicevima nasmijavao sve generacije te tako širio pozitivnu energiju. I ove godine smijalo se i pjevalo na klupi koja je postavljena u njegovu čast.

Njegovi prijatelji i brat su u povodu godišnjice na dobro poznaatu klupu gdje je Eso sjedio i pričao viceve postavili ploču sa natpisom „Sjedi i nasmij se, dan bez osmijeha je izgubljen dan“.

Nekoliko desetina građana okupilo se u gradskom parku povodom obilježavanja druge godišnjice od smrti Esada Huskanovića zvanog Šolaja.

 Mi, njegovi prijatelji, okupili smo se da se prisjetimo njega i njegovog života, dosjetki i viceva, njegove pozitive i šarma. Sjećam se, on bi svako jutro, bili zima ili žarko sunce, stigao na „svoju“, treću po redu klupu u glavnoj ulici u Gračanici. Okupljao je dokone Gračanlije kako bi se komentirale teme o svemu i svačemu, a pao bi i pokoji trač.

Gračanički harmonikaš Salih Bejtić i ove godine je svirao za društvo okupljeno oko klupe. Neibježno, bila je na repertoaru i Harmoniko moja“, koju je Eso najviše volio.