Kordinacija udruga proisteklih iz domovinskog rata oštro je danas odgovoraila bošnjačkom udruženju “Jedinstvenoj organizaciji boraca2 na tvrdnje da HVO nije oslobodio Mostar 1992. od srpskocrnogorskih agresora. Njihovo priopćenje HMS prenosi u cjelosti.

-Da je do samoga JOB-a i tzv. Puteva pobjede nikada se ne bismo oglasili niti bismo im time dali na važnosti. Ovdje je do istine! Ovdje je do naše odgovornosti, naše dužnosti intervenirati u zatrovani javni prostor! U pitanju je dosad najbrutalniji, najagresivniji, najbeskrupulozniji, najpodliji napad na nepobitne povijesne činjenice s kojima će se Bošnjaci ipak u konačnici morati pomiriti i naučiti s njima nositi.

A činjenice i kristalno čista istina kažu sljedeće: HVO je u lipnju 1992. oslobodio Mostar, potpomognut snagama MUP-a HR HB i HOS, ali i snagama, i to se nikada ne smije zaboraviti, Hrvatske vojske koja je provodila simultanu akciju oslobađanja hrvatskoga juga.

Na upit zašto Armija RBiH nije oslobodila Mostar, odgovor je matematički precizan i zapravo krajnje jednostavan – u Mostaru tada nije postojala! Ustrojena je tek u studenomu 1992. godine! Protiv dokumenata se ne može!

HVO-u je legalna izvršna vlast, 29. travnja 1992. godine izravno, legalno i legitimno, pravno-valjanom Odlukom povjerila obranu Grada! Povjerila mu je tu povijesnu zadaću kao jedinoj postojećoj vojnoj sili ustrojenoj s ulogom pružanja otpora srpsko-crnogorskomu agresoru. HVO je odgovorio povjerenoj zadaći, a otpor je bio tvrd, silovit i neslomljiv. I ne samo otpor nego i protuudar u Lipanjskim zorama kojima smo oslobodili našu dolinu Neretve i naš Mostar, krvareći i ginući za njega, i Hrvati i Muslimani, pod znakovljem HVO-a i pod zastavom Herceg-Bosne koja je jedina zaštitila stotine tisuća civila svih vjera i nacija kojima su prijetile mračne jame masovnih grobnica, onakve kakve su otvorene na stratištima Uborka i Sutine.

I bilo je mnoštvo Muslimana, današnjih Bošnjaka, u našim redovima, naoružao ih je HVO-o, a ako ste to ”zaboravili” podsjetit će vas osobno Midhat Hujdur Hujka na stranicama Mostarskoga jutra. Također je istina da je u Gradu bila jedna većinski muslimanska postrojba, Samostalni bataljon obrane Mostar, u potpunosti zapovjedno, organizacijski i logistički podređen HVO-u, s nizom Hrvata i u zapovjednoj i u vojničkoj strukturi. Na to će vas podsjetit osobno Arif Pašalić, na istim stranicama. I oni koji život izgubiše u redovima Bataljona, ljudi kojima čuvamo časni spomen, pali su pod amblemom HVO-a i grbom Herceg-Bosne i dijelili su humke u parkovskoj travi Liska ulice, sa suborcima Hrvatima i civilima svih vjera i nacija koje su pobile četničke agresorske granate.

Možete danas pokušati s lažima, ali davno je rečeno: ”Zaklela se Zemlja Raju…”

Nema te laži, nema te podlosti, nema te podvale koja će uspjeti zatrijeti istinu. Ako tvrdite da lažemo mi, da lažu dokumenti, da lažu audio i video zapisi, sva sjećanja preživjelih i uspomene umrlih, kako ćete optužiti za laž sve vaše tiskovine onoga vremena, mostarske i sarajevske, koje svrstaše poginule Muslimane u redove HVO-a i u kojima vaši novinari za vječnost posvjedočiše da ih je u svjetlo slobode na lijevoj obali Mostara izvukao HVO? Ako ih niste sačuvali (ili ste ih uništili), imamo ih sačuvane mi! Stranice Oslobođenja, Mostarskoga jutra… Iziđimo na megdan, ne kao nekad, nego onaj javni, i rasporedimo oružje, ne ono negdašnje, nego mišiće argumenata i snagu istine!

Ako zakoračite prema svjetlu, istina će vam skršiti olovni teret koji sobom nose mržnja, laž i sramota koju osjećate dok gledate svoju djecu u oči, a svjesni ste da ih lažete i pljujete na ono što je bilo, na ono što ste 1992. bili! Istina će vas osloboditi…