U Sarajevu je predstavljena brošura pod nazivom “Srbija i Hrvatska u međunarodnom oružanom sukobu u Bosni i Hercegovini – Agresori za veliku Srbiju i veliku Hrvatsku” koju je izdalo bošnjačko Udruženje žrtava i svjedoka genocida.
Ova publikacija optužuje Hrvatsku za agresiju na BiH, iako presude Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) rat u BiH karakteriziraju kao međunarodni oružani sukob, a ne kao agresiju, što su prema međunarodnom pravu dva različita pojma.
Povjesničar Davor Marijan iz Hrvatskoga instituta za povijest, autor knjige “Rat Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1994.”, komentirao je ove optužbe, naglašavajući da izjednačavanje Hrvatske sa Srbijom nije novost.
“U Sarajevu ništa novo. Takva vrsta izjednačavanja počela je još u ratu i traje do danas. Intenzitet se mijenja u skladu s potrebama bošnjačkog nacionalizma, čiji se strategijski cilj ne mijenja desetljećima, a to je Bosna i Hercegovina kao njihova nacionalna država”, rekao je Marijan za Večernji list.
Prema Marijanu, brošura je očito sklepana na brzinu, s ciljem da se, uz osudu Srba kao genocidnog naroda, Hrvatima ponovi optužba da su oni sudionici udruženog zločinačkog pothvata (UZP), te da su tek za nijansu bolji od Srba.
“Pri tome se pozivaju na presudu šestorici koja činjenično nije održiva, a likovi poput Tahirovića i sličnih tretiraju je kao sveto pismo,” dodao je Marijan. On naglašava da pravnici tumače pravo, a ne povijest, te da se u presudi često izvrću činjenice, posebno oko travnja 1993. kada su Muslimani napali Hrvate u Konjicu, što je označilo početak otvorenog rata između Armije BiH i HVO-a koji je trajao gotovo godinu dana.
Brošura također pokušava pokrenuti kampanju odgovornosti susjednih zemalja za agresiju na BiH, što Marijan vidi kao političku manipulaciju. “Sve je u Bošnjaka politika, kritičko mišljenje ne prolazi u sarajevskoj kotlini”, kazao je Marijan.
Dodao je da se zanemaruje suština problema, a to je da je BiH tijekom rata bila podijeljena između politika i vojski triju konstitutivnih naroda.
“To je teritorij koji kontroliraju politike i vojske triju konstitutivnih naroda. To je zemlja u kojoj traje građanski rat u koji se povremeno umiješaju susjedi u korist svojih sunarodnjaka i udaljeni istočni svijet zbog braće u islamu”, objasnio je Marijan.
Marijan također tvrdi da je Hrvatska zapravo spasila državu BiH u ključnim trenucima rata.
“Travanj i početak svibnja 1992. ključni su dani za opstanak države BiH. Srpske snage tada su zaposjele, najvećim dijelom bez borbe, muslimanske gradove u dolini rijeke Drine. Istovremeno su u Bosanskoj Posavini, jugozapadnoj Bosni i dolini Neretve pokušale odsjeći vezu s Hrvatskom. Nisu uspjele jer su u borbama od 10. do 23. travnja zaustavljene u pokušajima zauzimanja Šujice i Livna, na prijevoju Stolovi između Stoca i Neuma te u selu Gornje Kolibe kod Bosanskog Broda. Srbi jesu zauzeli zapad Bosanske Posavine, ali pola godine kasnije. Te hrvatske pobjede prelomile su rat i spriječile da Srbi u BiH brzo okončaju rat”, rekao je Marijan, naglašavajući važnost hrvatskih vojnih pobjeda.
Naglasio je i da se Hrvatska umiješala u rat zbog Hrvata u BiH koji su iznimno participirali u obrani Hrvatske 1991., te zbog svojih strategijskih interesa.
“Hrvatska se umiješala u rat zbog Hrvata u BiH i zbog svojih strategijskih interesa, posebice na jugu od Livna do Stoca, gdje je teritorijalno bila najtanja i gdje deblokada i osiguranje Dubrovnika nisu bili mogući bez ulaska u istočnu Hercegovinu”, rekao je Marijan.
Marijan je zaključio da bi hrvatska politika trebala odgovoriti objavom dokumenata o odnosima Hrvatske i BiH te Hrvata i Muslimana, kako bi se suzbila propaganda poput te brošure.
“Nadam se da će hrvatska politika prihvatiti izazov i odgovoriti jednom bijelom knjigom u kojoj će objaviti dokumente o odnosima Hrvatske i BiH te Hrvata i Muslimana od ljeta 1991., kad je BiH počela participirati u agresiji na Hrvatsku, pa do Daytona, kad je okončan rat. Time bi se tahirovići i slični malo primirili i čekali novi pogodan trenutak za prodaju magle”, zaključio je Marijan.