koro 900 dana sam u bolnici. Želim ozdraviti i ponovno Sljemenom skijati. Ali, računi za liječenje u inozemstvu su za mene veliki. Tisuću eura je dan u bolnici, bez terapije i pretraga... To je rečenica iz dramatičnog apela za pomoć Sedine Muhibić, zaposlenice Sarajevo film festivala koja radi i na Snježnoj kraljici koja okuplja najbolje skijaše svijeta.

Sedina boluje od bakteremije koja ne popušta i redovito se bori s previsokim temperaturama koje sve teže podnosi. Putem društvenih mreža ostavila je mail This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it. kako bi ju kontaktirali svi koji žele pomoći. Snježna kraljica Sedinna Bosna, "ljubičanstvena" kako je vole nazivati, još prije nekoliko godina spominjana je uglavnom u kontekstu sportskih, ali i životnih pobjeda, heroina koja je uspješno prevladavala sve životne izazove, radila za Snježnu kraljicu, za Sarajevo film festival, unosila dozu radosti i energije u tim oko sebe

. A onda se puno toga promijenilo. - Borim se da ozdravim. To je suština moje priče trenutno - kazala nam je Sedina nakon što smo je jučer kontaktirali da provjerimo njeno zdravstveno stanje. Ovih dana vidi koliko ima dobrih ljudi, ali koliko je iona njima značila u životu. BiH, Hrvatska, Švedska, Švicarska, Njemačka... svi su nekako ujedinjeni u pomoći. - Unaprijed zahvaljujem svima.

Želim život, želim ozdraviti, vratiti se poslu, pjevati, skijati i ne želim treći rođendan zaredom biti u bolnici - iskreno će. Mobitel ne koristi previše, čisto da informira javnost o situaciji. - Dobivam puno poruka zašto se ne javljam. Ne javljam se jer sam slaba, a pripreme i svaki izlazak vani me dodatno iscrpe. Temperature me slome. Trudim se odmarati, a mobitel koristim kad moram, ali hvala svima za podršku i poruke - priča i ističe Hitnu pomoć u Sarajevu koji su joj itekako pomogli, a ona sama vjeruje da će inozemna bolnica biti posljednja u njenom životu i da će nakon toga opet živjeti život punim plućima. Njena biografija je impresivna. Rođena je 18. prosinca 1991. godine. Roditelji su je po rođenju ostavili u Dječjem domu Bjelave. A da život postane još teži pobrinuo se taj nesretni rat u BiH, zbog čega je Sedina s drugim mališanima krenula za Njemačku, u izbjeglištvo.

Po završetku rata, vratila se u ovu zemlju živjeti u SOS dječjem selu u Sarajevu za koji je jako vezana, što je svojedobno i priznala u intervjuu za Azru. – U SOS-u sam imala prelijepo djetinjstvo. Sada ću povući paralelu s današnjim generacijama. Mi nismo imali mobitele i svu ovu tehnologiju. Ne znam je li to razlog, ali živjeli smo puno zdravije, bili smo fizički aktivniji. Imamo dva igrališta u SOS selu, gdje smo uvijek igrali raznih igara, od nogometa, odbojke, košarke, lastike…

SOS nam je pružio priliku da sviramo, da se usmjeravamo u nekom sportu, raznim tečajevima, a ja sam išla na sve što mi se pružalo – kazivala je. Od početka školovanja bila je odlična učenica i zaljubljenica u sport. Skijanje ju je uvijek privlačilo, a 1997. nakon povratka iz Njemačke imala je i školu skijanja. - Imala sam zdravo okruženje i šestero braće i sestara, koje jako volim i s kojima sam i dan–danas u kontaktu. Imamo i Mamu, ona se zove Hidajeta Đonlagić i cijeli život je s nama. Prolazila je s nama cijelo naše odrastanje - prisjetila se svojevremeno. Završila je Srednju grafičku tehničku školu,

Odjel za multimediju i nakon toga je upisala fakultet, Odjel za pedagogiju, te je i magistrirala. Sportski uzori su joj Janica i Ivica Kostelić. Nažalost, s 19 godina dogodila joj se teška ozljeda dok je vježbala spust i bilo je jasno da od vrhunskog skijanja neće biti ništa. Međutim, snovi se ostvare na najnevjerojatniji mogući način. Upoznala je svoje uzore i na kraju postala počela raditi za Snježnu kraljicu, natjecanje na Sljemenu koje okuplja najbolje na svijetu.

U Zagrebu se obilježavalo 50 godina Svjetskog skijaškog kupa, a ona je zbog autobusa kasnila na priredbu povodom tog događaja. Kockice svugdje - Kada su se sve legende skijanja okupile u cilju u Bakačevoj ulici, nisam mogla izdržati, preskočila sam ogradu, prišla i rekla: „Tina Maze, hajde da se slikamo“. Tu su se pojavili i Janica i Ivica Kostelić, slikala sam se s njima, te s Albertom Tombom. Uživala sam zaista. Htjela sam kupiti karte za utrke, jer to nisam moga putem interneta. Prišla sam organizatoru, pitala ga za to, a on me je pomalo čudno pogledao, rekavši: „Čuj iz Sarajeva…“ Rekao je da to mora nagraditi i dan kasnije mi je dao karte. Otišli smo na Sljeme, što je za mene bio nestvaran doživljaj, prelijepa atmosfera i vrhunska organizacija. Odlučila sam se zahvaliti Ski savezu.

Na putu za Sarajevo bila sam pod velikim dojmovima i napisala im da bih željela raditi za njih – ispričala je Sedina, a koliko je Hrvatska organizirana zemlja i poštuje one koji vrijedno rade i imaju svoj stav, potvrđuje i činjenica da su je bez puno pitanja skoro odmah primili u svoj tim. Nažalost, prije nekoliko godina dogodio joj se incident zbog "kockica" kada ju je divljak u tramvaju u Sarajevu htio pretući, međutim usprotivila mu se i ona sama kao i skupina normalnih građana pa je sve prošlo kako treba. A Sedina, ona nikad ne gleda u prošlost, ona je takva kakva je, međutim na budućnosti možemo raditi mi svi. A prvi korak je da pomognemo Sedini, a ona sama će vam dati upute ako se javite na mail This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it. kako bi se njen život vratio na pravi smjer, putem uspjeha na koje nas je navikla.

Preuzeto Većernji.hr