Investiciono-razvojna banka Republike Srpske krije sve podatke u vezi sa prodajom portfelja potraživanja Fonda za razvoj i zapošljavanje Republike Srpske vrijednog više od 180 miliona maraka.

Pored IRB-a, ni Vlada Republike Srpske ne oglašava se u vezi sa ovim pitanjem. CAPITAL je otkrio da je na pretposljednoj sjednici Vlada prihvatila ponudu bijeljinskog advokata Miloša Stevanovića koji je preko svoje firme „Standard Računovodstvene Usluge“ za otkup 180 miliona KM ponudio 35,6 miliona KM, ali u saopštenju poslije sjednice o tome nije bilo ni riječi.

„Sa svim učesnicima u postupku prodaje portfelja potraživanja, društvima koja su uputila pismo namjere, odnosno ponudu, zaključeni su ugovori o povjerljivosti, koji obavezuju obje strane – i ponudioca i IRBRS kao ovlaštenog prodavca“, navodi se u odgovoru IRB-a na pitanja CAPITAL-a.

Predmetnim ugovorima, kaže se dalje, povjerljivim podacima smatraju se svi podaci u vezi sa prikupljanjem ponuda, kao i podaci o poslovanju, imovini, pravima i obavezama Fonda, kao i poslovanju, imovini, pravima i obavezama dužnika i jemaca iz potraživanja iz portfelja, kao i drugih lica koja se pojavljuju u ugovorima ili drugoj dokumentaciji vezanoj za potraživanja iz portfelja koji se prodaje.

„Takođe, sam ugovor o kupoprodaji potraživanja, tenderska dokumentacija, kao i svi podaci u vezi s njima spadaju u povjerljive podatke i predstavljaju poslovnu tajnu. Iz navedenih razloga iste nismo u mogućnosti objavljivati“, navodi se u odgovoru IRB-a.

 To praktično znači da vlast krije podatke o više od 180 miliona maraka kreditnih sredstava koje je bez posredovanja komercijalnih banaka direktno preko Fonda za razvoj i zapošljavanje IRB-a RS u vidu zajmova plasirala preduzećima bliskim vlasti koje ta preduzeća nisu vraćala.

Umjesto odgovara na pitanja zašto je svojevremeno uopšte kreirana rizična kreditna linija preko koje su sredstva dobijena prodajom „Telekom Srpske“ preko IRB-a davana direktno, često bez ikakvog obezbjeđenja, vlast je otišla korak dalje i više od 180 miliona maraka koji su plasirani na taj način prodala za manje od 20 odsto vrijednosti.

 Drugo isto tako značajno pitanje je zašto se IRB uopšte odlučio na ovaj korak, odnosno na prodaju portfelja, jer se nameće logično pitanje kako je moguće da „država“ ne može da naplati svoja potraživanja, a moći će kupac njenih potraživanja, u ovom slučaju advokat iz Bijeljine.

Podsjećamo, prema oglasu koji je raspisao IRB nominalna vrijednost dospjelih potraživanja je oko 125,5 miliona KM, dok se ostatak od 54,1 milion KM odnosi na obračunate kamate, a radi se o 41 ugovoru o zajmu, sa 37 dužnika.

„Pošto je u javnom oglasu navedeno da je riječ o 41. ugovoru o zajmu sa 37 dužnika, molimo vas da nam odgovorite o kojim dužnicima se radi“, glasilo je jedno od pitanja na koje je IRB odbio da odgovori.

Iz IRB-a su odbili da odgovore i na pitanje kojih je to deset ugovora „teških“ 16,9 miliona KM koji nisu obezbijeđeni založnim pravom na nekretninama, opremi i ostaloj pokretnoj imovini.

Ekonomista Zoran Pavlović kaže da svi ćute i kriju informacije zato što bi se njihovim otkrivanjem saznalo kome je vlast dala narodna sredstva bez obaveze da ih vrati.

„To što se sada radi se zove čišćenje bilansa. Banke svoja dospjela potraživanja prodaju nekome i iščiste svoje bilanse, a kupac kasnije na ovaj ili onaj način polako naplaćuje ta potraživanja. Na primjer, nečiji kredit od pet miliona je otkupio za milion KM i sada će ga prodati toj firmi za recimo milion i po-dva ili će postati suvlasnik te firme sa akcijama vrijednim pet miliona“, precizira Pavlović.

On ističe da je u ovom slučaju posebno žalosno to što se radi o narodnim parama koje su povjerene IRB-u sa obrazloženjem da će prije svega služiti za podršku novom zapošljavanju.

„Sve što se dešava, od kreiranja kreditne linije preko koje su sredstva davana direktno, pa do prodaje tog portfelja, rezultat je neuređenog sistema, a u neuređenom sistemu tražiti red, odgovore i odgovornost je suludo“, zaključuje Pavlović.